Nova Istra

113 Helena SABLIĆ TOMIĆ HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS hrvatski jezik našao između romanskoga i germanskoga, drugih južnoslavenskih je- zika, pa i mađarskoga, grčkoga i albanskoga. Jedan je njemački nakladnik objavio knjigu Prema otvorenom regionalizmu u Ju- goistočnoj Europi urednika Paula Stubbsa i Christophea Solioza, seriju međusobno povezanih studija o mogućnostima i problemima novih i rastućih oblika regionalne suradnje u Jugoistočnoj Europi. Ova zbirka tekstova jedanaestero autora promišlja ekonomiju, granice, kulturu i civilno društvo u regiji te istražuje neke od aspekata „otvorenoga regionalizma“, uključujući višestruke faktore i skalarne procese koji čine ovako složenu geometriju međusobno prepletenih mreža u ovome dijelu Europe. Suvremeni procesi europeizacije u odnosu na Jugoistočnu Europu promišljaju se kao složeni, zavisni i radikalno nezavršeni. Autori tekstova u ovom izdanju nastoje se odmaknuti od ograničenoga objektivnog poimanja regionalizma te uspostaviti i analizirati niz odnosa među suverenim nacionalnim državama, kao i složenih kon- strukcija značenja i mjesta. U knjizi je objavljen i tekst Nade Švob-Đokić,„Kulturne mreže i zamišljeni regi- onalizam“, u kojem se autorica bavi ulogom i utjecajem umrežavanja na regionalne kulture. Švob-Đokić analizira kako mreže pomažu pri razvoju novih oblika kultura u Jugoistočnoj Europi te istražuje kako je njihov utjecaj često (pre)usmjeravao tijek kulturne komunikacije. Neovisno o različitim tipovima mreža i njihovim različitim, čak i nespojivim, programima i projektima, autorica zaključuje kako je kulturni utje- caj mreža u regiji snažno obilježio sve kulturne promjene te osigurao značajno re- strukturiranje prostora kulture u Jugoistočnoj Europi. Kulturne mreže olakšale su procese komunikacije i internacionalizaciju nacional- nih kultura, omogućujući i podržavajući tijek informacija o kulturi te zajedničkih kulturnih programa i istraživačkih projekata. Svojom se fleksibilnom strukturom („nestabilnom“, naravno) mreže dobro prilagođavaju različitim lokalnim situacijama u kojima mogu promicati jače strukturirane kulturne aktivnosti. U vidu složenoga odnosa između kulturnih mreža i kulturnih politika, činjenica da mreže značajno utječu na održivost kulture pokazuje kako umrežavanje u kul- turi pridonosi drugačijem pristupu kulturnim politikama, njihovoj regionalizaciji i ulozi u općemu kulturnom razvoju. Ovo je samo jedan od odgovora na pitanja s po- četka teksta.