Nova Istra

110 Helena SABLIĆ TOMIĆ , Osijek GDJE JE NESTAO REGIONALIZAM? „ Čini se da se pristupi regionalnoj književnosti i, uopće, regionalnim specifič- nostima u hrvatskoj kroatistici kreću između dviju krajnosti. Jedna se prema regionalnom pristupu odnosi s metodološkom sumnjičavošću i s bojazni da bi prejako nastojanje na regionalnom identitetu povijesnoga tijeka književ- nosti moglo ugroziti neke važnije razine identiteta. Neumoljiva bi teorija najvjerojatnije iste metodološke dvojbe mogla prenijeti i na posvećenu razinu nacionalne književnosti, a rečena bojazan rezultat je precjenjivanja utjecaja književnoznanstvenog segmenta filologije na populaciju na koju se nacio- nalni identitet odnosi. Drugoj krajnosti pripada usidravanje znanstvenoga ili uopće intelektualnoga interesa pojedinca isključivo u regionalne i lokalne obzore, a radi osiguravanja polja publicističke ili akademske suverenosti... “ Što zapravo znači regionalizam u hrvatskoj kulturi, postoji li regionalna kultura i u kojim se oblicima ona izražava, kakva je njegova/njezina zastupljenost u enciklo- pedijama i književnosti? – samo su neka od pitanja koja dopunjuju naslovni upit. Još se uvijek izbjegavaju naslovljavanja nekih knjiga kao „dubrovačka“ ili „slavon- ska književnost“, od regionalizma se još uvijek zazire, pa tako, na primjer, Hrvatska ima 17 posto mediteranske obale, ali još uvijek nedovoljno pozornosti poklanja svo- joj mediteranskoj komponenti, pa, primjerice, do Anićeva rječnika za imena morskih riba nije bilo mjesta u našoj leksikografiji jer su se smatrala stranim korpusom. Vin- ko Brešić je na jednome mjestu ustvrdio kako je „postmodernistički regionalizam“ u Hrvatskoj reakcija na globalizaciju, odnosno „amerikanizaciju“, ali i posljedica naše