Nova Istra

109 Antun PAVEŠKOVIĆ HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Sada još samo da zaokružim temu i udovoljim onima koji se već pitaju kakve veze ima ovaj performens sa zadanim naslovom. Objašnjenje ima malešnu predpovijest. Naime, dobivši program ovoga skupa u ruke, vidio sam da je naslov moga izlaganja otisnut krivo: riječ je imala biti o dopreporodnoj, ne preporodnoj književnosti. Na- dalje, problem se da apsolvirati u svega nekoliko teza. Hrvatska književnost ispre- sijecana je ne samo regionalno, nego i povijesno. Drastična i besmislena razdjelnica između stare i nove književnosti tek se u najnovije doba nastoji prevladati. Regional- na razdioba ne čini hrvatsku književnost manje hrvatskom. Najsretnija je formula- cija oblikovana još 1902. kada je Milorad Medini objelodanio svoju Povjest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku . Nu, da sam narečene teze krenuo stručno razglabati, teško bih ikoga uvjerio da postoji i vesela filologija, odnosno kako bavljenje književnom povjesnicom može biti i jako zabavno. Ja ipak nisam Slobodan Prosperov Novak. Ja sam samo Antun Pa- vešković, prosječan Hrvat, pomalo Zagrepčanac, izvorno Dubrovčanin, srcem Kar- menaš, dušom Pobijanac! E da, igrom sudbine moju je zagrebačku adresu našla ulica nazvana po Juniju Palmotiću koji nije napisao, kako neki tvrde, prvu hrvatsku operu, nego, među ostalim, prvi hrvatski spjev o govnu, znamenitu Gomnaidu .