Nova Istra

10 Vinko BREŠIĆ , Zagreb PROSTOR KAO TOČKA IDENTIFIKACIJE „ Politički je okvir i dalje bio duboko protiv nacionalnih interesa, pa se svaki regionalizam u jugoslavenskoj federaciji iz hrvatske vizure doživljavao kao separatizam – baš kao što se hrvatski nacionalizam bio tako doživljavao unutar unitarne Jugoslavije. Dovoljno je samo sjetiti se Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga knji- ževnog jezika , koji se mogao svakako zvati samo ne imenom nacije kojoj pri- pada, ili slučaja Frangešove Povijesti 1987. kojoj se prigovaralo da ignorira nacionalnu književnost u egzilu, kao da je to bilo pitanje Frangešove volje. Kulturni se prostor duboko razilazio s političkim, a ovaj s geografskim i ide- ološkim. Svi ti prostori bili su politički relativno dobro kontrolirani, pa kada 1990. nestanu razlozi dotadašnje kontrole, hrvatska će se književnost prvi put naći oči u oči sama sa sobom kao mogućom cjelinom, tj. svojim totalnim prostorom i punim identitetom – ma koliko on i dalje bio zapravo iluzoran. No, ni ta nova situacija nije prolazila bez trauma. Jedna od njih potjecala je iz još uvijek snažnoga regionalizma koji i danas duboko prožima nacionalni javni život, dakle i kulturu. U međuvremenu počela se mijenjati i društvena paradigma, a s njome i ključ u kojemu se počela čitati ona ista kategorija – kategorija prostora... “ U studiji Slavonska književnost i novi regionalizam 2004. pošao sam od teze da je dis- perzivni karakter hrvatske književnosti uvjetovan geografskim i historijskim razlo- zima. Potom sam raspravljao o statusu hrvatske književnosti u Slavoniji, dao pre-