Nova Istra

100 HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Ivica MATIČEVIĆ i Europi iz 1992. u časopisu Društvena istraživanja spomenuo i upečatljivo opisao Mislav Ježić: 1. Dubrovčanin Nikola Nalješković piše 1564. Ivanu Vidaliju Korčulaninu: Tim narod Hrvata vapije i viče, Da s’ kruna od zlata kojom se svi diče. A ovaj mu odgovara: Časti izabrana, Niko, i hvalo velika, Hrvatskoga diko i slavo jezika... Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti svake Bog nadili obilno milosti... Svuda ga jes puna slava, svud on slove, hrvatskih ter kruna gradov se svih zove... još dobro ima to i dar taj Bogom dan, da slavnijeh zdrži broj spijevalac neskončan. Dakle,„pjesnik iz mletačke Dalmacije hvali pjesnika iz Dubrovačke republike kao ‘diku i slavu hrvatskoga jezika’ (= naroda) – pri čemu ne zaboravimo da je Dubrov- nik u jednoj, Korčula u drugoj državi, a Hrvatskom se tada formalno naziva treća država“ ( Ježić). 2. Mavro Vetranović Čavčić u Lovcu i vili zapisuje pohvalu Dubrovčanima: Još neka da znate po svijetu svak pravi, da ste sve Dalmate natekli u slavi; ne samo Dalmate, gospodo pridraga, neg još sve Hrvate skupivši jednaga. Dubrovčani s Dalmatincima, a onda i sa svim Hrvatima takme se u slavi, i to samo zato što pripadaju jednom višem, hrvatskom duhovnom biću jer su svi njego- vi sastavni dijelovi. Pregledamo li nadalje pomnije zbivanja na hrvatskom sjeveru u 18. stoljeću, u tom zlatnom vijeku hrvatske književnosti u Slavoniji, kada se ona konačno otrgnu-