Nova Istra

59 Marina KOLUDROVIĆ, Zagreb ŽIVO(S)T U SJENI THANATOSA Bilješka o zbirci „Tuđi zanat“ Prima Levija Prije sada već nešto više od trideset godina, 1985., proslavljeni je talijanski pisac židovskoga podrijetla Primo Levi izdavaču Einaudiju odobrio tiskanje jednoga od svojih posljednjih djela: zbirke kolumni-eseja koje je u dnevnom listu La Stampa objavljivao od 1976. do 1984. Već nakon izlaska prvoga izdanja u Italiji, 1985., Tuđem zanatu dodijeljena je nagrada „Aquileia“. U opusu tada već premoćno defi- niranom tematikom holokausta i – neizbježno – traganjem za snažnim, trajnim i sveobuhvatnim humanitarnim i humanim odgovorom na isto, to se djelo više i na- dasve istaknulo tematskom atipičnošću negoli nekim većim recepcijskim odjekom ili književno-kritičkim značenjem. Njegov je autor međunarodnu slavu kao pisac, no i opće poštovanje te uvažavanje kao iznimna svjetska ličnost, stekao ranijim, uglavnom prozno-esejističkim opusom, ali i vlastitim angažmanom u izgradnji po- slijeratnog društva na čovjekoljubnim i antifašističkim temeljima. Zanimljivost je to da mu se biografija, zaključena 1987. upitnim samoubojstvom, poput asimptote u matematici približila fatalističkom ključu kojim je književni opus ovoga kemičara po struci određen već na početku njegove bogate literarne karijere, a nakon nepo- srednog iskustva najzloglasnije tvornice smrti, Trećega Reicha. Vijest o Levijevoj smrti u rodnom Torinu, koja je zbog nedostatka dokaza o nasilnom činu druge osobe u policijskom izvješću označena prekriženim kvadratićem uz riječ suicidio (samoubojstvo), mnoge je ostavila u nevjerici. Brojni su poznanici, prijatelji i rođa- ci bili uvjereni kako nije bio „njegov stil“ otići bez oporuke ili barem oproštajnog pisma, uz prisne i srdačne odnose koje je do zadnjega dana održavao s okolinom i bez ikakve naznake da je nesretni događaj planirao. Tako je u talijanskom tjedniku Panorama 26. travnja 1987. Norberto Bobbio izjavio kako je do Levijeve smrti bio uvjeren da je bio„najvedrija osoba na svijetu“, dok je ElieWiesel, dobitnik Nobelo- ve nagrade za mir (1986.) i također preživjeli logoraš, izrekao antologijski epitaf: „Primo Levi umro je u Auschwitzu prije četrdeset godina.“ U posve drugačijem svjetlu upoznajemo vedrog, rasterećenog, pa i razigranog Levija kroz njegovu književno oblikovanu joie de vivre . Tuđi zanat broji 52, uglav- nom zasebne, cjeline kojima je tematski pokriven širok i prilično heterogen spektar autorovih životnih interesa, hobija, (ne)ostvarenih ambicija, raznih promišljanja i memorijalističkih prisjećanja. Nakon naknadno napisanog i uvrštenog predgovora (16. siječnja 1985.), kao prve od navedene 52 cjeline, pruža se kaleidoskopski vidik