Nova Istra

58 NOVI PRIJEVODI Primo LEVI u nekom određenom smjeru. Usporedo s uzorima, odabrali smo ljude koji su također načinjeni od Adamova praha zemaljskoga. No, idealizirali smo ih, uzdizali, štovali poput bogova; mogli su i znali sve, uvijek su bili u pravu, imali su pravo proturječiti sebi, izbrisati vlastitu prošlost. Čini se da je sada ushit ustupanja moći minuo, na Zapadu i na Istoku. Ne postoje više Otoci sreće 9 , niti karizmatični vođe (izuzevši možda zlosretnog Ho- meinija koji neće potrajati dugo). Siročad smo i živimo u nespokoju siročadi. Mno- gima od nas, gotovo svima nam se učinilo zgodnim i praktičnim uliti vlastitu vjeru u neku konfekcijsku istinu. Bio je to ljudski izbor, ali pogrešan, i sada ispaštamo zbog toga promašaja. Naša budućnost nije zapisana, nije sigurna; probudili smo se iz dugoga sna i uvidjeli da je ljudska stvarnost nespojiva sa sigurnošću. Nijedan se prorok više ne usuđuje otkriti nam naše sutra i to je – pomrčina prorokâ – gorak, ali nužan lijek. Sutrašnjicu trebamo stvoriti mi, naslijepo, nasumce; izgraditi je iz temelja, a da ne podliježemo napasti sastavljanja krhotina razbijenih idola i da ne stvaramo nove. S talijanskoga prevela: Marina Koludrović, Zagreb 9 Uz istoznačni ili bliskoznačni Elizij i Otoke blaženih, Otoci sreće stilem su koji se koristi još od (pred)antičke književnosti za daleko mjesto na kojemu borave miljenici bogova i duše blaženih poslije smrti, suprotno npr. grčkome Hadu. Zemljopisno su poistovjećivani s Kanarskim otoci- ma (Plinije Stariji, Ptolomej, Tasso), dok ih neke teorije u novije vrijeme vežu uz Male Antile u Karipskome moru.