Nova Istra

51 Primo LEVI NOVI PRIJEVODI poslovično govorilo. Započinjalo je u četvrtoj go- dini i trajalo bi čitav život. Po mogućnosti, bilo je usporedivo s teškoćama života samog; provodilo se na teret zajednice i gotovo nijedno dijete za njega nije ostalo zakinuto. Neobrazovane su sažalijevali ili prezirali, učenima su se divili te su ih, ustvari, pri- znavali za jedino plemstvo. Radilo se, dakako, o odgojnim metodama dale- kima od onih koje danas prevladavaju: o njima se može doznati u romanima Chaima Potoka ( Izabra- ni i kasniji) koji govore o tome kako takve metode i danas opstaju u hašidskim zajednicama koje su zaživjele u Sjedinjenim Američkim Državama, us- poredo s najnaprednijim pedagoškim eksperimen- tima. Njihov je temelj bio strogo vjerski: odmah nakon usvajanja ne baš lakog hebrejskog alfabeta, dijete bi se ciljano upućivalo na čitanje Petoknjižja i na doslovan prijevod opširnih tekstova s hebrejskoga na jidiš. Mnogi su se drugi, također vrlo dugi tekstovi trebali naučiti napamet. Idućih bi se godina proučavali neki komentari Biblije te pravila života i molitve. S našim su fakultetima i akademijama sukladne bile rabinske škole ( ješive , prema lokalnom izgovoru), na kojima se proučavao i Talmud. Razvidno je da se radi o prilično manjkavom kurikulumu s obzirom na današnje tendencije: ništa o povijesti, zemljopisu i jeziku mjesta u kojem se živi; ništa ili gotovo ništa o egzaktnim i prirodnim znanostima; natruhe liječničkog umijeća bile su prožete praznovjerjem; nešto zapadne ili laičke filozofije; ništa o književnosti, umjetnosti ili glazbi. Poduka je bila tegobna i opsesivna te je trajala cijeli dan, naročito u ješivama, no ipak je bila lišena dogmatičnosti. Učitelj bi upućivao na određeno tumačenje nekog odlomka iz Talmuda ili bi upozoravao na kakvo proturječje, ili bi zadavao neki zadatak: potom bi uslijedila slobodna, žestoka i sofistička rasprava, katkad zaoštrena, no uvijek tvrdoglava: središnja bi se tema tada zaboravila i nastavljalo se fantastičnim digresijama u kojima je formalna elegancija ili smjelost argumenata nadvladavala strogo zadanu temu. Ondje gdje se nalazila neka sinagoga, makar starinska drvena baraka, nalazila se i knjižnica koja je sadržavala, jasno, samo vjerske knjige, no pohodili su je mladi, odrasli i starci. Svaka, čak i malena zajednica bila je ishodište kulture, uglavljeno u beskrajnom području gdje je nežidovski živalj bio gotovo posve nepismen, dok onaj