Nova Istra

50 Primo LEVI (1919. – 1987.) TUĐI ZANAT (izbor) NAJBOLJA ROBA Skup o judaizmu u Istočnoj Europi, održan u veljači 1948. u Torinu, bio je dosad najveći takve vrste u Italiji, a možda i u cijeloj Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Tada je istaknuta golema razlika između te, stoljećima glavne grane židovstva, i mnogih drugih, od kojih i talijanske, te je svima prisutnima pružio izvrsnu priliku za promišljanje. U razdoblju od tek nešto više od jedne generacije istočni su Židovi zatvoren i arhaičan način života zamijenili aktivnim sudjelovanjem u borbama za radnička i nacionalna prava te u raspravama o pravima i dostojanstvu čovjeka (uključujući i prava ženâ). Bili su među protagonistima ruskih revolucija 1905. i u veljači 1917.; u Varšavi su 1920-ih tiskali čak tri dnevna lista i bezbrojne periodične tiskovine svih politič- kih usmjerenja. Na vrijeme su, prije nacističkoga pokolja, iznjedrili vrlo originalnu kinematografiju. Odakle su crpili tu izvanrednu i iznenadnu živost? Odakle im taj tako snažan glas, proizašao iz tako malene društvene zajednice? Isplati se razmotriti razloge zbog kojih se Židovima davala tolika „težina“ u ze- mljama gdje se na tu njihovu težinu gledalo s poštovanjem, jednostavnom znati- željom, no češće s drevnim jedom, zavišću ili čak s divljom mržnjom. Kao što to uvijek biva u pričama o ljudskim pothvatima, smatram kako ovdje ne postoji jedin- stven uzrok, već splet uzroka; od kojih jedan, čini mi se, prevladava. U židovstvu postoji jedna konstanta, prisutna u svakom vremenu i prostoru, a to je stoljećima pridavana važnost odgoju. Počevši od ranoga srednjeg vijeka, u Židova Istočne Europe počeo je prevladavati vrlo neobičan sustav odgoja. Smatralo se da je obrazovanje najveća vrijednost života: „najbolja roba“, kako se