Nova Istra

39 Marko GREGUR SUVREMENA KNJIŽEVNOST Bila je to jedna od najljepših kuća u selu. Kimnuo je da jest. Dok su polako odmicali po zamrznutoj cesti, silno je želio pogledati u retrovi- zor, ali uspio se suzdržati. Rajčić je spominjao tog nekog tipa od ministrova povjerenja, valjda onog obrane, jer je, nešto govoreći o krumpiru i žitaricama, spominjao i Afganistan i Siriju, ali nije ga mogao slušati prije nego što obavi poziv. U pola rečenice odlučio je i ustao, a ovaj se očekivano razljutio i pitao ga koji mu je vrag. „Samo moram nešto provjeriti.“ Pogledao je kroz prozor na pločnik, misleći da će možda biti tamo, i uzdahnuo. Rajčiću su obrazi pucketali od žara. Mobitel je zvonio, ali Lorena se nije javila. Pokušao je ponovno, opet ništa. „Sigurno se opet namače“, prosiktao je sa čelom na prozoru, kako bi što bolje vidio dolje. Rajčić je raširio ruke u stilu jesi ti lud ? Zatvorila je ogradu i sve je u redu, uvjeravao se Dinko, ali nije se mogao riješiti lošeg osjećaja koji mu je strugao želudac. „Dobro, koji je tebi vrag? Znaš kolike su naše obaveze? Što misliš, odakle sve ovo?“, pokazivao je po uredu. Dinko ga je samo gledao. Koliko se promijenio od onih noći u casinu u kojima je u njemu vidio Jeana-Paula Belmonda. Ili je Rajčić ostao isti, a promijenila se Dinkova optika. Želio je da se vrate ona vremena. Da je mama živa i da ih češće posjećuju. Ili posjećuje. „Puno nam ovisi o ovome i izvoli se koncentrirati“, Rajčić je povisio ton. „Koncentriran sam. Godinama i nisam ništa drugo nego koncentriran.“ „Što ti sad to znači?“ Lorenu je upoznao nekoliko mjeseci nakon što je počeo raditi za Rajčića. Bila je slična, ali opet toliko različita od Tine. Jednako lijepa, ali za razliku od Tine, htjela je više od života. Bila je ambicioznija i razumjela je kako stvari funkcioniraju. Upo- znao ih je Rajčić na svojoj kućnoj zabavi. Sve se odvijalo brzo i uživao je u svakom trenutku. Svakog sljedećeg jutra sve je radosniji odlazio u grad i sve se teže vraćao kući. Nerijetko bi se vratio tek oko devet sati ili kasnije. Svakim danomTina i selo bili su sve dalje, a grad sa svojim vilama, skupim terencima i navodno vrhunskim žestokim pićima, sve bliži. Milijardu je puta pomislio kako je ljubi i dodiruje i dakako da nije bilo ničega istinitog u riječima kako se to dogodilo slučajno, a Tina mu to nije ni povjerovala.