Nova Istra

35 Marko GREGUR, Koprivnica LAJOŠ „Zato nije shvatio jednostavnu stvar – gazda je napustio svoj mladi dom pijanstva i molitve, prešao u dom granita i stakla, i seoski mu pas više nije bio lijep...“ Vasilij Grossman, Sve teče... Prvo što je vidjela kad je ujutro pogledala kroz prozor bio je taj pas. Niski mješanac vječno prljave oštre bijele dlake s crnim točkama i stalno isplaženim jezikom, kojim je bezbroj puta slinio po suprugovu licu. Danas mu nikako ne bi dopustila da tog psa uzima sa sobom, ali tada je još bila mlada i glupa te se, osim toga, bojala da je ne odbaci, a kamo bi se onda vratila? Tako je, s osjećajem nemoći, pristala i na veliki boks koji je u jednom kutu dvorišta za njega osmislio Dinko, no to je narušavalo estetiku i ideju čitavog dvorišta. Nadala se da će uginuti, ali bilo mu je već dvanaest godina i još je stalno skakao, slinio i vukao se dvorištem. Vrebao je svaki trenutak nepažnje kako bi krenuo za Dinkom kad bi se zatvarala električna ograda i ona je svako prokleto jutro, u svi- lenom ogrtaču, stajala vani i pazila da džukela ne pobjegne. Ponekad ga je morala primiti za ogrlicu i nasmiješena mahati suprugu, koji ga nije dao zatvarati u boks. Otpije gutljaj kave i u nju se kao ciklona zavrtloži i sabije bijes kad ugleda još jednog psa. Veći je od njihova Lajoša, ali inače jednako olinjao. Osjeti nešto što mora osjetiti majka kad joj kći na velebni posjed dovede dečka za kojeg je očito da je došao samo zbog dobro održavanog travnjaka. Nikakva se pseta neće šetati njenim dvorištem! Spremi se zavrištati i napraviti spektakl, zahtijevati od supruga da istog trena izađe i ispuca tog psa preko ograde, kad pomisli da bi to mogla bolje iskoristiti.