Nova Istra

34 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Jovan NIKOLAIDIS Da guleći se o kamen i drač, U dolje svali Kao piljarski otpad – svoj gnoj i trulež. * * * Tisuće kapljica nakon kiše Na golim grančicama kruške, Mjesecom obasjane, U mom smrzlom oku Ljubomoru rađaju. Grčim se Uspomenama ranjen, U plućima mi vijore Oskudice prošlosti. Prići ću tom umnoženom sjaju Što me sjeća zelenih promenada livadskim travama poljima Kupresa, Ne bih li otresao grane, Da ubijem iskrice što su Zarile u me bljesak Tjeskobe. Ne dam se više pejsažu!