Nova Istra

30 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Jovan NIKOLAIDIS * * * Doći će zima i oduzeti volju Da u svojim nemirnim morima Tražim svjetionike. Baciću sidro Da mi putovanje ukotvi Na kraju perspektive. Neka se ljuljam uz cijuk pramčanih zatega U stavu mirno, Ne misleći više na spas od brodoloma. DVOJNIK Ovo skladno tijelo U kome boravi duh Jovana Nikolaidisa Moje nije. Uselih se u tuđu ljušturu Kupljenu nekoć u Moskopolju Prije pohara osmanskih Da iz nje komotno režim na sav svijet. Da me rodbina ne prepozna I prestane olajavati. Da me se krvnici okanu Čudeći se kamo se djenuh. Kojiput da se i od najdražih Maskiram Dok za me brinu.