Nova Istra

29 Jovan NIKOLAIDIS SUVREMENA KNJIŽEVNOST GROB Preko tri zemlje i jednog mora prođoh, Da na Brdu, kog malo ko sni, Grob svoj načinim. Dok sam u snazi da jamu Za svoju olupinu nađem. Bunar plitak kakvog je Kovačić Goran Sebi zamišljao. Neću da me legnu u porodičnu grobnicu, Među kostima onih koji su se lažno voljeli, Sebična braća glumi vična, Smiješkom u kome je zrijevao škrgut zubi. U grobnicu kakvu je Kovačić Goran sebi htio Da se nađe mjesta uz grozotu zemlje, Razgrnutom granju kumstvo Oblucima nekog mora u tom sivom zrnevlju krša Ljubavnik. I još dublje I još ljepše Srebrnim očajem okončan Kostur i sasušena koža U kanelurama lopatica Igralište. Dok se ukopavam Sretan da sam Kovačić Goran kad naiđe, Da me dodirne Prijatelj drag. (A ako zakasni – neka me zvijeri gorjem raskubu, Korisno biće svima). Samo me ne dajte porodičnoj grobnici! Tijelo svoje među tuđe neću.