Nova Istra

28 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Jovan NIKOLAIDIS STAROST Oko kuće je uska staza, Dvadesetak metara slobode, Ravna, Meka mojim tabanima. Noću, danju, Kad su žege julske bos, Ili u zoru Pod studenim mjesecom, Ogrnut vunenim naslagama prosinca. Kraj narandži čiji mirisi kupuju bolove, I krvi narova škropljen – Njom je jesen nakvasila lišće. Hodam, Naprijed, nazad, Obilazeći svijet. Ne sjećajući se zlog, Čuvajući dobrotu za lomne dane, Lišen slikovitosti uspomena, Tek korake brojim, Od jedan do sto, Od hiljadu do jedan, Pa iznova, Sretan što ne brkam raspored. Moj hod još je čvrst, Osiguran kućnim dvorištem, Bez štapa, Ljuljam suvo tijelo Ogrnut kašljucanjem. Hodam, dakle, nazad, naprijed, Dok žege traju, Ili kad led visi o moj zgrčeni pogled u nadu. Obilazim svijet.