Nova Istra

27 Jovan NIKOLAIDIS SUVREMENA KNJIŽEVNOST LJUBAV Kad te dodirnem Za te je to nelagoda Za mene bude uvreda: Ne prepoznaješ moje naklonosti. A jesam pseto kome drugog doma Osim tvog, Raskošnog inače, I osim disanja u skladu s tvojim, Nema. U avanu voda koju srčem, U drugom komprimirana hrana Nasuta nehajno tvojom rukom, Inače nježnom, I oštar glas tvoj: „U kućicu, Arone, u kućicu!“ Inače u pouzdan zabran tvoj, U toplom, Zaštićen od svih zala svijeta, Kuče tvoje, Inače. Moja naklonost, pak, Odskače od tebe, Kao gr ȁ d o limeni krov, Padajući po kamenoij pustinji mog života, Tako leden, Inače, Ravno do raja.