Nova Istra

26 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Jovan NIKOLAIDIS SMRT Taj znak Da će dobro biti Prevario me. U sebi prepoznah Tri etape: Majku koja maše Jer je stara. Ženu koja plače Jer je vjerna. Našu djecu koja idu Jer su tome Samo vična. PEJSAŽ Moje tijelo pada Poput stabla što se Oduprijeti više ne može Suvoti. U prašinu prošlosti Slažem preostalo lišće – Kafeno u sivo. Nada mnom Kad se rušenje okonča Pokoji pramen pogleda Onih svjedoka Koji su toj predstavi Slali aplauze. A sve bez vjetra, bez zvuka.