Nova Istra

190 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ pripada pokretu za oslobađanje životinja, zahtjevima za jednakošću prava i enviro- mentalističkim akcijama zaštite životinja od izumiranja vrste/rodova udjelom ljud- skoga nekontroliranoga nasilja. 42 Politika ne-odlučivosti na Derridinu tragu može biti pro-etički aktivnom samo ako se razmotri njezin temeljni zahtjev da se vodi kao mesijanstvo bez Mesije , kao ideja pravednosti koja čini „bit“ dekonstrukcije u uvjetima posvemašnjeg procesa nestanka suverenosti na svim područjima života. 43 Kada se ideja suverenosti ruši u prah i pepeo, tada je prvo i odlučno rastemeljenje ono koje pogađa ideju dekartovski shvaćenoga novovjekovnoga subjekta. Suvereni subjekt označava figuru koju Lacan naziva diskursomGospodara. Životinja, daka- ko, u novovjekovnim političkim teorijama suverenosti, od kojih je primjerna ona Thomasa Hobbesa, izjednačena je s divljom zvijeri jer je pad u„prirodno stanje“ za čovjeka kraj njegove civilizacijske zadaće. Da je čovjek čovjeku vuk za Hobbesa pri- tom znači samo to da postoji čvrsta i neraskorjenjiva granica između kaosa prirode i društvenoga poretka. Država kao najviša instancija Zakona i moći otuda štiti pojedinca pred rizikom posrnuća u životinjsko carstvo anomije. Što zapravo„hoće“ taj Derrida, a što„želi“ njegova mačka? Htjeti i željeti modusi su volje za moć kao vladavine subjekta u novovjekovno postavljenome svijetu. Ra- zlika je u tome što je htijenje ( horeksis ) svjesno nastojanje, namjera, intencionalni čin. U tradiciji fenomenologije ono ima svoj noezis i svoju noemu (svijest i predmet svijesti). Želja se, pak, određuje dvojako. Metafizički je riječ o onome što Platon u svojem razlikovanju pojmova ljubavi i prijateljstva ( eros i philia ) već razdvaja želju na ono tjelesno i nagonski u čovjeku kao životinji i na ono što pripada osjećaju više razine ljubavi od puke erotske usmjerenosti na predmet. Ako izokrenemo pore- dak, odnosno ako izvršimo lakanovsku „subverziju poretka subjekta“, onda može- mo stvari postaviti ovako: što uistinu„želi“ taj Derrida, a što„hoće“ njegova mačka? To ne znači da se mačka sada srami gologa Derride, pa je odjednom postiđena šmugnula kroz odškrinuta vrata. Naprotiv, pitanje stida pred golim tijelom preu- smjerava pozornost na to da mačka više nije objekt ili predmet svijesti ljudskoga subjekta. Ona je odjednom postala to što je oduvijek i bila u susretu i suočenju s čovjekom – zagonetkom Drugoga i njegova pogleda. Mačka kao potlačeni Drugi, doduše, može „htjeti“ da se zauvijek prekine odnos u kojem je čovjek gospodar, a metafizika inherentno nasilje reduktivnih struktura poput subjekta nad Drugim (ženom, rasno određenom manjinom, spolno/rodno nepriznatim osobama itd.). Problem je samo u tome što Derrida u svojem zahtjevu za nadilaženjem te she- 42 Vidi o tome: Matthew Calarco, Zoographies: The Question of Animal from Heidegger to Derrida , str. 126-128. 43 Vidi o tome: Žarko Paić,„Zajednica bez uvjeta: O dekonstrukciji subjekta moderne politike“, u: Sloboda bez moći: Politika u mreži entropije , str. 393-432.