Nova Istra

189 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA postoji u prirodi kao takvoj, a niti je, pak, rezultat ljudske „kulturne“ agresivnosti prema životinjama. 40 Zašto je riječ o tzv. zlu? Naprosto zbog toga što etičko ne pro- izlazi iz onog ljudskoga-odveć-ljudskoga. Osjećaj čini etiku pitanjem odgovornosti za zajednicu. Otuda su tzv. etičke norme bez postojanja teologijsko-pravnoga shva- ćanja što jest zlo i kako se ono odnosi spram dobra bez pada u različite manihejske i neognostičke inačice priče o sukobu sila dobra i sila zla ništa drugo negoli skup moralnih pravila o dobrome životu zajednice i načinu vođenja ljudskoga života. Životinja, kao i čovjek, može imati svoje dostojanstvo samo tako što je priznata u „svojem“ području vrijednosti. Za životinju je priznanje da ima sposobnost osjećaja boli i patnje. Naravno, to znači i osjećaj radosti i užitka u životu. Za čovjeka je sve isto kao i za životinju. Uz dodatak duhovnoga dostojanstva njegove „sudbine“. Zlo nije ono što negira umno postavljeni pojam dobra. Posve suprotno, zlo je tzv. samo zato što proizlazi iz događaja susreta i suočenja s licem Drugoga. Odatle mogu na- stati tri moguće situacije za oboje: (1) agresija ili sukob između „Ja“ i Drugoga; (2) prisvajanje Drugoga kao gosta ili stvaranje uvjeta mogućnosti „moje“ egzistencije iz pojma suosjećanja s patnjama bližnjega (čovjeka i/ili životinje) i (3) razdvajanje i razlikovanje u približavanju na distanciji. 3. Žrtva za „Velikoga Trećega“ Tri hipotetičke situacije zbiljske su povijesne odluke. Pojam odluke je, kako je po- znato, u ontologijskome smislu razvio Heidegger u Bitku i vremenu ( Sein und Zeit ), a u decizionističkoj politici izvanrednog stanja bila je to teorija političkoga u djelu Carla Schmitta, posebice u njegovim dvama najznačajnijim spisima – Pojam po- litičkoga ( Der Begriff des Politischen ) i Politička teologija I-II ( Politische Theologie I- II ). 41 Sve je ovo važno istaknuti zbog toga što će Derrida 1990-ih godina u svojem najznačajnijem djelu etičko-političkoga obrata Politikama prijateljstva ( Politiques de l’amitié ) pokazati kamo smjera njegovo mišljenje o položaju i biti životinje u suvremeno doba industrijalizirane tehnologije. Odluka pritom ne nastaje aprior- no i nije izvedena iz uma ( logosa , svijesti, jezika). Premda je načelo dekonstruk- cije u Derridinu shvaćanju političkoga upravo suprotno kako Heideggeru, tako i Schmittu te ukazuje na politiku ne-odlučivosti zbog toga što odluci za djelovanje nedostaje temelj, pa se mora sve iznova u danim okolnostima prosuđivati pragma- tično i utilitarno, moguće je ipak pokazati da je ključno mjesto Derridine politike prijateljstva onaj smjer koji u konkretnim političkim „progresivnim politikama“ 40 Konrad Lorenz, Die sogennante Böse: Zur Naturgeschichte der Aggresion , DTW, München, 2004. 41 Vidi o tome: Žarko Paić,„ Katehon ili o gubitku povijesti: Paradoksi i aporije političke teologije Carla Schmitta“, Tvrđa , br. 1-2, 2015.