Nova Istra

184 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ Ako se, dakle, ne predlaže poput Deleuzea mišljenje postajanja-životinjom da bi se razumjelo što životinja misli, a ne želi, onda je nužno napustiti ne samo mišljenje zapadnjačke metafizike s podrijetlom u logosu . Nadalje, to znači napustiti i Aristo- telovu definiciju čovjeka kao animal rationale . Još korak dalje, to znači radikalno odbaciti novovjekovnu pretpostavku i dogmatsko polazište svih znanosti da su ži- votinje automati, kako je to tvrdio Descartes. Idemo još korak dalje. Nije dovoljno samo srušiti zgradu novovjekovne filozofije i znanosti koja završava s Hegelom. Na stanovit način isto tvrdi i Marx u svojim Ekonomijsko-filozofijskim rukopisima 1844. godine, kada čovjeka definira rodnim bićem, razlikujući strogo životinjski svijet od ljudskoga. Prvome pripada „priroda“, a drugome povijest koja mijenja ne samo bit čovjeka, već i bit prirode. Naposljetku, Heidegger je 1929./1930. godine iskazao jezikom fundamentalne ontologije ovaj credo cjelokupne zapadnjačke filozofije kao metafizike. Životinje, doduše, imaju svoj svijet, ali je on „oskudan“ ( Weltarm ). Ra- zlika između Heideggerova guštera koji se sunča na stijeni i Derridine mačke koja gleda gologa čovjeka dok se kupa nije bitna razlika po tome što Heidegger nije vidio mogućnost da se životinji uskrati dimenzija animalnosti kao duševnosti i sve što otuda proizlazi – briga za domaće životinje, čuvanje i nadziranje prirode, suo- sjećanje prema njihovim patnjama. No, nije mogao dospjeti do posljednje točke do- kidanja metafizike u njezinoj biti time što bi tu-bitak, shvaćen iz egzistencijalnoga odnosa spram bitka samoga, sveo na „biologijski“ pojam života. Drugim riječima, kako je to Derrida pokazao u knjizi o Heideggeru i nacizmu, baveći se iscrpno pojmom „duha“ ( Geist ) u Heideggerovim tekstovima 1930-ih godina, razlika u pojmu svijeta između čovjeka i životinje jest jaz, pukotina, rascjep između duha ( lo- gosa , jezika, svijesti) i duševno-tjelesnoga načina bitka. Animalitas ne može postati humanitas , osim kao pad ispod razine dostojanstva čovjeka. Uostalom, u Pismu o humanizmu ( Brief über den Humanismus ) iz 1946. godine Heideggeer kaže da či- tava metafizika kao humanizam nije čovjeka mislila dovoljno „visoko“. 33 Budući da Derrida kreće drukčijim putem, ali pretpostavljajući Heideggerov doseg mišljenja, tada se njegov etičko-zoologijski obrat mora još preciznije pokazati u dvostrukome ključu: (1) kao obrat od mišljenja subjektivnosti i (2) kao obrat od mišljenja biolo- gizma suvrememe etologije. Da, reći će se, ali to je sve učinio već Heidegger, pa bi cinični komentar Richarda Rortyja kako je Derridina dekonstrukcija samo bilješka uz Heideggera, 34 ali ne i prodor izvan njegova mišljenja bitka bilo manje od ciniz- ma, a više od nemogućnosti pristanka na drugu obalu bez radikalnoga napuštanja 33 MartinHeidegger,„Brief über denHumanismus’“,u: Wegmarken ,V.Klostermann,Frankfurt/M., 1978., str. 311-359. 34 Richard Rorty, Essays on Heidegger and Others: Philosophical Papers , sv. II., Cambridge Universi- ty Press, Cambridge, 1991., str. 107-118.