Nova Istra

181 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA na traumu susreta s Drugim. To suočenje označava mogućnost da se susret pre- tvori u uništenje Drugoga, njegovo prisvajanje ili u međusobni suživot na distanci. Prvo je rezultat borbe za prostor (agresija), drugo se odnosi na ljudsko gospoda- renje životinjama u svrhu njegova preživljavanja (pripitomljavanje divljih životinja) od hrane do sredstava za rad (iskorištavanje životinjske radne snage, npr. konji, slonovi, magarci itd.), dok je treće vladavina načela povratne sprege (feedback) u kibernetici. Time se uspostavlja nov odnos. Prema njemu sustav nadzire okolinu i obratno. Sve je to moguće jedino na načelima optimalne kontrole. Danas je to postala regulativna norma socijalne ekologije, zoo-animalistike, enviromentalizma. Derridino je mišljenje i tvorba njegovih pojmova u začudnoj sprezi Heideggera, kibernetike, psihoanalize, semiologije i dekonstrukcije plodotvorno za jednu etiku odgovornosti u doba tehnosfere. 27 Vratimo se sramu. Bez gologa (tijela) i golosti, nema srama. Što znači uistinu „stidjeti se“? Je li to osjećaj među osjećajima, poput straha ili nelagode pred nečim izvanjskim ili se ovdje radi o nečem posve drukčijem i drugome? Derrida u tekstu predavanja iscrpno analizira što se sve skriva u jeziku (francuskome, engleskome, njihovim izvorima u latinskome i grčkome).Misliti iz jezika ima tri moguća smjera. Jedan je Heideggerov, koji misli iz biti metafizike kao jezika bitka i vremena. Samo je otuda moguće zahtijevati kraj metafizičkoga jezika i prebolijevanje ( Verwindung ) njezinih granica. Njemački je jezik stoga paradigmatski jezik filozofije kao metafi- zike ( logos , Sprache ). 28 Drugi je smjer onaj kojim se kreće mišljenje Ludwiga Witt- gensteina: od jezika kao logičkoga uvjeta komunikacije do jezika kao jezičnih igara ( Sprachspiele ). Ukratko: o čemu se ništa ne može reći, o tome se mora šutjeti. Ako, naime, šutimo o tome „ima“ li životinja jezik i odgovara li njime na traumu susreta s Drugime (čovjekom ili životinjom), onda ili ne možemo znati kakav je to„njezin“ jezik i što se njime kazuje ili tvrdimo da jezik uopće ne odgovara ni na što drugo negoli na slikovno pokazivanje bitka. Drugim riječima, jezik nije univerzalno sred- stvo komunikacije između različitih bića. Umjesto jezika postoji mogućnost, ali ne i izvjesnost, da razumijevanje između različitih „jezika“ može nadomjestiti ono što proizlazi iz logike kao vizualizacije. Stoga seWittgensteinov pojam„jezičnih igara“ koristi u objašnjenju suvremene informacijske tehnologije kao know how . Pragma- tika znanja u određenom kontekstu i situaciji određuje što jest nešto, a ne univer- zalna i vječna „bit“ stvari kao takvih. 29 I naposljetku, Derridino mišljenje iz jezika 27 Vidi o tome: Gregory Bateson, Steps to an Ecology of Mind: Collected Essays on Anthropology, Psychiatry, Evolution, and Epistemology , University of Chicago Press, Chicago, 2000. 28 Martin Heidegger, Unterwegs zur Sprache , Klett-Cotta, Stuttgart, 1985. 29 LudwigWittgenstein, Philosophische Grammatik , Suhrkamp,Werkausgabe, sv. 4., Frankfurt/M., 1984.