Nova Istra

180 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ neke vrste/roda„prirodna“ povijest. Ali to vrijedi samo uvjetno. Razlog leži u tome što se iskrsavanjem čovjeka bitno mijenja prirodna povijest „razvitka“ bioloških značajki samoga života. Jasno je da pojam života od nastanka čovjeka, pojavom špiljskoga slikarstva i mita, već latentno pohranjuje mogućnost preobrazbe života u neljudsko s one strane razlike životinje i čovjeka. Tehnosfera je sintetičko jedinstvo identiteta i razlike stroja i života u organsko-metafizičkome smislu. 24 Nastavljujući se na anegdotu iz pripovijesti Lewisa Carolla Alisa i čarobno ogledalo , u kojoj se zanimljivo raspreda o tome može li mačka „odgovoriti“ da ili ne na pitanje koje joj je postavljeno, Derrida, kao i Descartes tvrdi da je mačji govor ipak jedna vrsta govora, odnosno komunikacije. 25 No, odgovor ne može dati. Odgovor ( response ) je, naime, bitna značajka ljudske komunikacije. Jasno je da pojam„odgovora“ proizlazi iz biti jezika. Kao što se jezik ne može objasniti unutar zatvorene strukture ma- terijalnoga glasa (fonetizam), već upućuje na znakovni metajezik simbola, tako se već unaprijed mora pretpostaviti gotovo isto ono što kasni Wittgenstein iskazuje u Filozofijskim istraživanjima ( Philosophische Untersuchungen ): „Kad bi lav mogao govoriti, ne bismo ga razumjeli.“ 26 Odgovarati (to respond) znači jasno razlikovati subjekt od predikata, bitak od bića, da od ne, ovoga od onoga, prostora od vremena itd. Drugim riječima, govo- riti znači iskazivati misaone operacije. A odgovarati nije tek rezultat Pavlovljeve uvjetovane reakcije provjerene na psima. To znači pripadati otvorenome kontekstu duhovno-simboličke zajednice. U svojoj univerzalnosti ona je toliko singularna da se čini kako ljudski govor nije tek sredstvo komunikacije. Prema Derridi, pismo kao trag razlike omogućuje govoru njegovu materijalnu prisutnost „sada“ i „ovdje“. Komunikacija, dakle, nikad ne može biti ovjekovječena u drugome kontekstu ili povijesnoj situaciji bez otrgnuća iz zagrljaja bitka kao prisutnosti (ousia) u „sada“ i „ovdje“. Ovdje između kasnoga Lévinasa i ranoga Derride vlada suglasnost stavova. Zahvaljujući odgovoru na nešto što nije puki fizikalno-kemijski podražaj ili nagon iz okoline, čovjek se može distancirati spram uronjenosti u neposredni prirodni krajolik. Pismo stoga omogućuje više od neposredne komunikacije. Ono ne odgo- vara samo na pitanje o bitku bića. Pismo omogućuje da odgovor postane dogovor između dvoga, da se od faktičnosti susreta s Drugim prijeđe u ono što ima mnogu dublje i dalekosežne posljedice za povijesni razvitak vrsta/rodova na Zemlji. Riječ je, dakako, o komunikaciji koja se ne zasniva na pojmovima novovjekovne kauzal- nosti i teleologije (uzrok-svrha). Umjesto toga, istinskom komunikacijom pismo prethodi jeziku. Razlog leži u tome što iskazuje istinu suočenja dvoje u odgovoru 24 Žarko Paić, Treća zemlja: Tehnosfera i umjetnost , Litteris, Zagreb, 2014. 25 Jacques Derrida,„The Animal that Therefore I am“, n. dj., str. 401. 26 Ludwig Wittgenstein, The Wittgenstein Reader , Blackwell, Oxford, 2005., str. 213.