Nova Istra

177 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA pretpostavki. 20 U razgovoru s Elisabeth Roudinesco prvi se put Derrida izričito određuje prema pitanju životinje izvan metafizičke tradicije izvedenosti iz vladavi- ne logosa . Taj toliko često rabljeni i vjerojatno još više neshvaćeni pojam Drugoga može biti unutar metafizike tek izveden, bez vlastite autonomnosti i nesvodljivosti. Kao što je to u Descartesa, za kojeg su životinje svedene na logiku djelovanja res extensae (druge supstancije) ili fizičke tjelesnosti. Otuda proizlazi da su životinje zapravo „automati“. Zanimljivo je, međutim, da se ta Descartesova bitna postavka metafizičkoga antropocentrizma nikad nije dokraja dostatno protumačila. Ako su životinje u svojoj drugosti automati, dakle svedene na organsko-mehaničke zakone gibanja, onda su životinje„stvari“. S njima se može postupati kao sa stvarima: posje- dovati ih, igrati se s njima, davati im mitologijsko značenje, ubijati ih zbog hrane ili iz čiste dosade i obijesti. Drugim riječima, ako su životinje automati, onda je čovjek jedino živo biće koje ne samo da „ima“ svoj svijet koji se mjeri s idejom beskonač- nosti Božje egzistencije, već je život bitno određen nijekanjem svih drugih atributa životnosti, osim onoga što jest zapravo„drugi život“ jer se vodi unutar tijela, ali kao res cogitans . Životinje i strojevi su, dakle, jedno te isto. I to je uistinu paradoksalno. Naime, s Descartesom otpočinje vladavina apsolutne subjektivnosti i tehničkoga razumijevanja bitka kao beskonačnosti misaone supstancije. Oslobođenje subjekta iz jarma srednjovjekovne teologijske zapalosti u iskonski grijeh „taštine“ s druge strane označava tehničku tvorbu bitka uopće. Pitanje životinje već otuda za Derridu nije bilo kakvo pitanje. Ono ima odluču- juće značenje za suvremeno razumijevanje odnosa između vrsta/rodova na Zemlji. U mogućem susretu s apsolutno Drugim kao „strancem/tuđincem“ ( Alien ) životi- nja postaje matricom svih zamislivih preobrazbi, poput Gregora Samse/kukca iz Kafkine pripovijesti Preobrazba . Umjesto „ontologijske nužnosti“, Derrida u tom razgovoru zagovara na tragu Lévinasa – etičku dužnost . 21 Zašto i s kojim pravom životinjama pripisivati ono što pripada čovjeku? Zar nije, uostalom, već samDerri- da jasno istaknuo bitnu razliku čovjeka i životinje, kao i mnoštvo inherentnih ra- zlika između životinjskih vrsta/rodova? Na početku predavanja „The Animal that Therefore I Am (more to follow)“ Derrida ustvrđuje da je nakanio „jednostavno govoriti o golosti i goloći u filozofiji.“ 22 Goloća ili golost pripada sramu kao etič- kome osjećaju. Vidjeli smo da pogled Drugoga u „golo tijelo“ kao subjekt ili „ja“ dolazi iz ekscesnoga događaja prisutnosti jedne „stvarne mačke“. Pogled Drugoga spram „mene“ kao „gologa Ja“, je li to pogled „gologa Drugoga“ ili posve neutralni i 20 Simon Chritchley, The Ethics of Deconstruction: Derrida and Lévinas , Edinburgh University Pre- ss, Edinburgh, 2014. 21 Jacques Derrida – Elisabeth Roudinesco, n. dj., str. 64. 22 Jacques Derrida,„The Animal that Therefore I am“, n. dj., str. 369.