Nova Istra

174 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ ekscesa u filozofiju i duhovne znanosti uopće. Ako se mačka ne može iscrpiti u analizama zoologije i kulturalne animalistike, onda je za naše razumijevanje ovoga bizarnoga slučaja s ontologijski dalekosežnim posljedicama jedino bitno pokazati zašto se Derridina mačka (ne) srami uzvratnoga srama u pogledu filozofa kao ne- mačke? 1. Bez pogleda nema srama? Prije no što otpočnemo s analizomDerridinih postavki o odnosu čovjeka i životinje, valja postaviti još jedno preliminarno pitanje. Ono je, k tome, još i toliko odlučno za sva daljnja izvođenja da zaslužuje posebnu pozornost. Naime,„što“ uopće ozna- čava riječ/pojam pogled ( regard )? Ako je on pretpostavka za razvitak fenomenolo- gijskoga istraživanja bitka, kako je to bilo u Sartreovoj ontologiji, onda se pogledom uvijek dovode u odnos bitak i bića, ali tako da između njih postoji velika praznina, jaz, pukotina. Čitav izvanjski svijet u modusu ljudske svijesti predmet je pogleda i otuda je prva pretpostavka svake fenomenologije dvojaka u svojoj „biti“: (1) svi- jet se pokazuje u svojoj otvorenosti iz mogućnosti uvida u ono što „jest“, a uvid se određuje jezikom/duhom (kognitivno) i slikom (vizualno); (2) svijet se artikulira kao noematski čin noezisa (uma, svijesti, jezika) u horizontu smisla bitka, bez kojeg nije moguće pojavljivanje bića. To ugrubo predstavlja program Husserlove feno- menologije s obzirom na pojmove svijeta i svijesti polazeći od transcendentalnoga subjekta. 15 Sartreova intervencija u ontologiji, za razliku od Husserla, pokušava na Heidegerovim tragovima potkopati djelatnost ovoga djelotvornoga subjekta, pa se kao rješenje pojavljuje problem konstitucije pogleda Drugoga ( Autrui ). Bez njega subjekt ne može sebe razlikovati od izvanjskoga svijeta. 16 Drugim riječima, pogled Drugoga u zajednici subjekata tvori njegov svijet ne više kao spoznajni čin opoj- mljivanja svijeta. Radikalan prekid s dekartovskim zabludama dvojnosti svijesti i svijeta nastaje uvođenjem fenomenologijskoga pojma susreta između dvoga (bitka i bića, dvaju bića, dviju pojava). Susret je, dakle, nešto što prethodi razumijevanju bitka. A u„biti“ susreta ne nalazi se osamostaljenost svijesti ili subjekta, nego čudo- višni eksces otvorenosti pogleda. Zamislimo ovaj susret kao, primjerice, prvi susret prvoga čovjeka s njegovim pretkom, čovjekolikim majmunom. Pogled Drugoga jest pogled onoga bića vrste/roda primata koji prethodi nastan- ku nove vrste/roda. Ali pogled Drugoga uvijek je u znaku nepojmovnosti, prema dosad iskazanoj „dogmi“ fenomenologije koju očigledno Derrida i na kraju svojeg 15 Edmund Husserl, Die Krisis der europäische Wissenschaften und die transzendentale Phänomeno- logie , F. Meiner, Hamburg, 2012. 16 Jean-Paul Sartre, L’etre et le Néant: Essai d’ontologie phénoménologique, Gallimard, Pariz, 1976.

RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=