Nova Istra

173 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA ga. U liku „ove“ male mace, koja možda ima i ime, ali je ono bezimeno imenovanje jer ga može dati samo ego ili svijest, dakle čovjek zvan Jacques Derrida, i još k tome filozof, zbiva se radikalan preokret metafizike uopće. Umjesto ishodišta u onome što se naziva mišljenjem pripadnome čovjeku zbog toga što „ima“ svoj svijet; zato što mu je podaren jezik kao najveći dar duhovne kontingencije, Derrida kaže da on ne gleda „golu“ mačku, već da mala maca gleda njega, „gologa“ Derridu, a ne čovje- ka-filozofa. U tom pogledu Drugi, dakle čovjek, vidi nešto sublimno i čudovišno uopće jer pogled dolazi od životinje. Sram je Derridin odgovor na događaj susreta sa „svojom“ mačkom dok se kupa gol u kadi. Nije to bilo kakav sram, čak ni onaj apokaliptički Jozefa K. na kraju Kafkina romana Proces :„Nadživjet će ga sram!“. To je čista životnost pojedinačne kontingencije, ono nesvodljivo ljudsko-odveć-ljud- sko. Tek zahvaljujući njoj, čovjek u susretu s Drugim bićem (vrstom/rodom životi- nje) sebe vidi kao„gologa“. Tko je uistinu„gol“ i tko koga zapravo„gleda“ – Derrida kao čovjek mačku, odnosno životinju ili obratno? Je li njihov susret u suočenju lica dokaz da pogled gologa Drugoga zahtijeva uvođenje u razmatranje pitanja o životi- nji izvan redukcionističkoga antropocentrizma i pitanje o„VelikomTrećem“? Rekli smo da je taj preokret metafizike naizgled radikalan. Što to znači? Da je riječ tek o prividu, a da je„bit“ ostala nedirnutom? Nipošto. Problem je Derridine intervencije u ustrojstvo metafizike da ne može „dekonstruirati“ bit toga ustrojstva ako ne „de- konstruira“ samu „bit“ filozofije kao metafizike u njezinoj povijesti. Zar mala maca koja ga gleda dok se kupa gol ima u tome veću važnost od možda Heideggera? A što ako je zaokret spram nesvodljivosti životinje koja gleda, a ne govori, koja pati, a ne gospodari poviješću; a što, dakle, ako je taj preokret perspektive istodobno i kraj onoga što se naziva biologijski „životom“, bez čega pojam životinje nema smi- sla? Mnogo je ovdje naizgled pitanja. Ali sva kruže oko „istoga“: položaja i „biti“ Drugoga kao gologa „onoga“ kojeg netko Drugi gleda. Krenimo stoga u analizu na sljedeći način: (1) razjašnjenjem fenomenologijske strukture pogleda iz perspektive gledanja i viđenja onoga živoga, a ne opisivanja puke predmetnosti predmeta; (2) određenja pojma„goloće“ ili„golosti“ u posvemašnjoj ogoljenosti bitka i gole- ži života u nadigravanju uma/duha/jezika i želje/tijela/stroja oko postavljenosti u prostor „svetosti“ samoga življenja živoga bića; (3) granice pojma Drugoga iz položaja „Velikoga Trećega“, kao uvjeta moguć- nosti nastanka odnosa susreta i suočenja dvaju bića (vrste/roda) i njihova odnosa komunikacije, žrtvovanja, sinteze. Mačka nije ovdje nipošto „novi subjekt“ mišljenja, ako već nije figurom iz knji- ževnosti. Njezina zagonetka nije pitanje specifičnosti tek mačjega „bitka“ u razli- ci spram drugih životinjskih vrsta/rodova. Radi se o strategijskoj važnosti ulaska