Nova Istra

96 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Zdravko ZIMA I prije četiri godine i večeras ostao sam bez riječi. Jučer je iz Beograda došla moja rođakinja Marija. Manje zbog mene, a više zbog grupe Peeping Tom . Predstavu Otac potpisuje redatelj Franck Chartier. Utorak, 23. rujna Maštajući o putovanjima, najčešće zamišljamo velike gradove (Pariz, London, New York). Ali ako je točno da se sreća krije u malim stvarima, sva je prilika da se krije i u malim gradovima. Jedan od takvih je Boulder, relativno slabo poznat gradić u Kolo- radu u Sjedinjenim Državama. Osnovan je 1850. godine, ima sto tisuća stanovnika, a smješten je 25 milja zapadno od Denvera. I što je u njemu tako neodoljivo? Nala- zi se u podnožju Rocky Mountains, sa svih strana okružen je snježnim vrhovima, nema buke ni smoga, a sve moguće životinje šeću uokolo kao u zoološkom vrtu. Stanovnici vježbaju jogu i meditiraju u zen-budističkom centru, umjesto žestokog alkohola piju sok od mrkve i propagiraju vegetarijansku kuhinju. Što je najvažnije, takav način življenja nije posljedica diktata ili bilo kakve prisile. Oni koji se brinu za vlastito zdravlje i zdravlje okoliša ionako znaju da su na najboljem putu. Svi imaju bicikle, voze električne aute, a restorani tipa McDonald’s ne mogu se ni zamisliti. Uz Boulder se vezuje hrpa superlativa: najzeleniji, najzdraviji, najljepši i najkulturniji grad. UAmerici, pa i šire! Boulder je centar zdrave hrane, ali i sveučilišni grad. S 300 sunčanih dana u godini i licima koja zrcale zadovoljstvo, djeluje kao bajka. Ili kao Civitas solis koji je negdje u 17. stoljeću zamislio Tommaso Campanella. Četvrtak, 25. rujna Ispred Glavnog kolodvora, na Tomislavovu trgu 12, stoji autobus koji će me odvesti u Split, a onda u Gradac, na skup o književniku Niki Andrijaševiću (1882.-1951.). U isto vrijeme, od 25. do 28. rujna, Rovinj je domaćin skupa posvećenog Mirku Kovaču. Ovaj drugi morao sam propustiti jer sam se ranije obvezao da ću u Gradcu referirati o Andrijaševićevu velikom suvremeniku – A. G. Matošu. Ipak, da ne bi ispalo kako ignoriramRovinj, dan prije odlaska u Gradac napisao sam tekst o Kova- ču i proslijedio ga književničkom i nakladničkom ombudsmanu Seidu Serdareviću. Autobusom za Split putuju Dubravko Jelačić Bužimski, Božidar Petrač, Stjepan Čuić i drugi. Atmosfera je opuštena i vesela; valjda zato što putujemo prema jugu, evocirajući uspomene iz mladenačkih dana (osobito Jelačić i ja). S Jelačićem me u davnim godinama vezivalo štošta, od književničkih i ženskih simpatija do kavanskih sjedjeljki i beskrajnih diskusija na temu Jugoslavije i/ili Hrvatske. Dok je još stolova- lo na Trgu burze broj 6, s Jelačićem sam godinu dana dijelio profesionalnu sudbinu u Ministarstvu kulture. Čini mi se da smo se slagali u svemu, osim u delikatnim i