Nova Istra

95 Zdravko ZIMA SUVREMENA KNJIŽEVNOST čenica legitimira ga u kolopletu intimnih kontradikcija u kojima je tražio razloge za svoje pothvate. Slikar i šaman koji je tajnu umjetnosti krio u svojoj ishodišnoj riječi: Kniff(er) na njemačkom znači dosjetka, majstorija ili smicalica, naizgled jednostavna i lako ponovljiva dok se u nečem takvom ne iskušamo i sami. U Škotskoj su pobijedili Jugoslaveni. Umjesto samostalnosti, njeni građani odlu- čili su se za nastavak braka i ostali u Ujedinjenom Kraljevstvu. Paradoksi se množe kao gljive poslije kiše. Premda su zadovoljni odlukom sjevernih susjeda da ostanu u Velikoj Britaniji, Englezi jedva čekaju kad će dezertirati iz Velike Europe. Poslije Commonwealtha i rata za Falklande, zadovoljni su i s onim što imaju. Kako god bilo, cirkus traje i dalje. Jer povijest, današnja kao i jučerašnja, nije ništa drugo nego cirkus. Dobro je dok nije klaonica. Premda su prije četvrt stoljeća bili u sličnoj, ali ne tako komotnoj situaciji, škotski referendum za odcjepljenje nije se dojmio naših građana. Svatko brine svoje brige, svakoga zanimaju samo vlastite separacije i vlas- tite egzaltacije. Nedjelja, 21. rujna U večernjim satima u prepunoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta gledam(o) predstavu Otac u izvedbi grupe Peeping Tom iz Bruxellesa. Dolazak na tu predstavu isključuje bilo kakvu asocijaciju na Strindbergovu dramu Otac ( Fadern ), a isključuje isto tako pretpostavke konvencionalnog teatra, svedenog na uvod, eksplikaciju i ra- splet ili uobičajene zakone prostora i vremena. Uostalom, sve se mijenja, brže nego što mislimo i brže nego što bismo htjeli. Negdje potkraj 19. stoljeća, kad je prvi put izveden, ni Stridbergov Otac nije se doimao nimalo konvencionalno. Majstori ne- verbalnog teatra, članovi Peeping Toma kreiraju fantastične i nadasve precizne slike koje publiku ostavljaju bez daha. Ali ljepota i preciznost izvedbe nisu same sebi svrha; one proizlaze iz pomno artikulirane ideje o bitnim egzistencijalnim pitanjima koja dobivaju odgovarajuću i jednoj poetici primjerenu impostaciju. Ako je posrije- di predstava koju mogu jednako znatiželjno slijediti mladi i stari, djeca i kazališni znalci, onda je to najveći kompliment. Gledalac možda ne dešifrira svaku gestu, ali efekti koje proizvode histrioni neponovljivi su i fascinantni, daleko od trivijalnosti koju podrazumijeva Debordom definirano društvo spektakla . Čovjek ponekad ne može racionalizirati i objasniti vlastite postupke. Zašto bi onda racionalizirao sve što se događa na sceni? Tim više što participira u predstavi o starcu, koji je na zala- zu i koji traga za tajnom života i tajnom smrti. Prije četiri godine, u istoj zgradi na Trgu maršala Tita 15, grupa Peeping Tom gostovala je s Ulicom Vandenbranden 32 . Predstava se događa u pustom planinskom krajobrazu, a početni impuls imala je u Imamurinom filmu Balada o Narajami , koji je 1983. dobio Zlatnu palmu u Cannesu.