Nova Istra

94 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Zdravko ZIMA naše vrijeme totalno oguglalo. Kakvo kazalište, kakvi bakrači! Dovoljno je gledati saborske sjednice koje isijava- ju nevjerojatnu količinu groteske i guignola , iako režiseri tih parada o Jarryju, kao ni o mnogočemu drugome, nemaju pojma. U engleskoj predstavi nije ostalo puno od izvornog Jarryja, ali histrionska vještina bila je zadivljujuća. S jedne strane vulkanska energija, s druge preciznost i suspregnutost, u takvom naizgled nemogućem spoju iskazuju samo pravi majstori. Nema sumnje, glumci su pokazali takvu kondiciju (ne samo kondiciju) da bi odmah mogli na Olimpijske igre. Nekoliko aktera igra dvadeset uloga. Ali gledalac se ne osjeća zakinut kao u obližnjoj Korčuli (Bobanovoj, dakako) kad naruči bakalar ili hobotnicu s krumpirom. Predstava koju bi trebale vidjeti Jarryjeve kopije iz zakonom zaštićenih gornjogradskih klupa. Ali kao da njih brine kazalište. Ili išta drugo. A otac, gospodar, padre, padrone, kralj, König , kondu- kator, otkad je on krvnik i žrtva? Otkad je svijeta i vijeka. Od Edipa. Fatermerderi su Lautréamont, Jarry, Kamov, Kafka, Joyce,Werfel ( Kriv je ubijeni , ne ubojica ), Krleža, Bernhard. Izuzetak je Pasolini koji je ubio sebe sama. Naravno, izuzetak je i Kiš koji nije imao razloga ubiti svog oca. Umjesto njega, učinili su to nacisti. Subota, 20. rujna Otvaranje izložbe Julija Knifera u Muzeju suvremene umjetnosti (Avenija Dubrov- nik 17). Hajde da i mi konja za trku imamo, takve ili slične riječi slušao sam penjući se stubama novozagrebačkog muzeja. Osjećaj da tapkamo za svijetom, kao ubogi psić za svojim vlasnikom, pratio nas je u prošlosti, a prati nas i u budućnosti koja je na velika vrata nahrupila u Hrvatsku, iako to nismo ni primijetili. Knifer je naši- jenac koji je osvojio svjetske galerije i koji nam se posthumno vraća kao uzdarje. A ni ime mu ne zvuči domoljubno, kamoli hrvatski. Julije, pa još Knifer. Ime asocira na Cezara, prezime na njemačkog slikara i multimedijalnog autora (Anselma) Ki- fera. Uostalom, tko je naslikao Propast Zapada ? Kiefer ili Knifer? Osim meandara, crteža, dokumenata i tako dalje, u muzeju su izloženi Kniferovi zapisi koji su isto toliko inventivni koliko i likovni radovi. Šteta što nije bio pisac, iako je i bio. Što je meandar nego slovo, rijeka koja teče i vijuga, završavajući u nekakvoj delti kao što pisac završava u ušću, utječući u ocean drugih pisaca. Ako je za to kapac. Knifer jest. Da se posvetio pisanju, možda bi spajao infantilne traktate i pripovjedne fragmente, priklanjajući se destrukciji tradicionalne književnosti kao što je to činio Manganelli, možda bi prakticirao crni humor i izmišljao novi jezik kao Queneau, a možda bi bio Sever, ili bi ga anticipirao, objašnjavajući da zvuk prethodi smislu, igrajući se eti- mologijama i analogijama kao nogometnom loptom. Uostalom, Knifer je obožavao nogomet. Vjerojatno sam svoje posljednje slike već načinio, a prve možda nisam , ta re-