Nova Istra

92 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Zdravko ZIMA kapitalizma, svedenog na korporativnu prehranu, korporativnu odjeću i korpora- tivne automobile (a korporacija je isto što i manipulacija), anticipirao je u svojim tekstovima. Zalažući se za vernakularne vrijednosti, zalagao se za dobra koja svatko može proizvesti sam u svojoj kući i koja nisu podvrgnuta profiterskoj logici ponude i potražnje. Pisao je protiv medicine koja je u funkciji farmakološke industrije, protiv škola koje pospješuju fašizam i protiv tehnokratizma kao totalitarizma, uzročno- ‑posljedičnog odnosa koji podsjeća na dilemu što je prije: kokoš ili jaje? U znamenitom predavanju Tišina je opće dobro ( Silence is the Commons ), odr- žanom 1982. u Tokiju, objašnjavao je da je tišina nužna za razvoj svake individue, neovisno o kulturi iz koje potječe i u kojoj se formira. Tvrdnju je potkrijepio primje- rom iz vlastite biografije. U godini njegova rođenja, istim brodom kao i on, na Brač je dopremljen prvi zvučnik. Od toga časa tišina više nije bila opće dobro; postala je resurs koji svatko zloupotrebljava kako zna i umije. U pojedinostima i cjelini Illichev život bio je svetkovina svjesnosti ( Celebration of Awareness ), kako sugerira naslov jedne od njegovih najpoznatijih knjiga. Prve Illicheve knjige u Hrvatskoj su publici- rane tek poslije njegove smrti. Objavio ih je Dražen Katunarić i njegova izdavačka kuća Litteris ( Medicinska Nemezis , Vernakularne vrijednosti ). Muški dio Illicevih predaka dospio je na Brač u vrijeme turskih pohoda na Balka- nu. Godine 1718. braća Valentin & Nikola Ilić sudjelovali su u opsadi Ulcinja pod vodstvom mletačkoga generala Giovannija Matije Schulenberga. Nekoliko godina kasnije, mletački dužd Alojzije Mocenigo III. zahvalio im je dukalom kojom su do- bili privilegiran status na otoku. Koncem 18. stoljeća obitelj je osnovala trgovačko poduzeće, a procvat je dočekala u idućem stoljeću kada je izgrađen refugium u Su- tivanu. Posrijedi je originalno arhitektonsko zdanje, kuća-labirint s renesansnom kulom na istoku, 30 soba i namještajem u bidermajeru. Najveći dio djetinjstva Illich je proveo u Sutivanu. Premda citoyen du monde , kojeg su njegova vokacija, njegov katolicizam i univerzalizam vodili u različite dijelove planeta, u razgovoru s Davi- dom Cayleyem priznao je da poslije odlaska iz bračke kuće više nije postojalo mjesto koji bi identificirao kao svoj dom. Osim spomenutog zdanja-labirinta, obitelj je u istočnom dijelu Sutivana posjedovala vjetrenjaču, koja je u 20. stoljeću preuređena u ladanjsku kuću. U obiteljskoj kronici nezaobilazan je isto tako Ivan Dominik/ /Dinko Ilić (Giandomenico/Zandome Illich) koji je u 19. stoljeću svojim trgovač- kim poslovima dao međunarodnu dimenziju. U njegovoj eri izgrađena je impo- zantna obiteljska trokatnica na uglu Rive i Marmontove ulice u Splitu. Za vrijeme boravka u Dioklecijanovu gradu, Bukovac je portretirao pripadnike mnogih ugled- nih obitelji (Kataliniće, Karamane, Mariće), među inima i Iliće. Gospodarska moć podrazumijevala je i političku. Neki pripadnici obitelji bili su autonomaši, drugi su se priklonili talijanaštvu, treći južnoslavenstvu, a za Drugog svjetskog rata obitelj se