Nova Istra

88 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Zdravko ZIMA izvire iz najčišćih pobuda, i toj konstataciji njemačkog filozofa nema se što dodati ni oduzeti. Na koncu, Muharem Bazdulj mi je poklonio knjižicu Stogodišnji rat (nak- ladnik Vreme iz Beograda), u kojoj o Prvom svjetskom ratu i Gavrilu Principu pišu Stanko Cerović, Nebojša Grujičić, Đorđe Matić i drugi. Imena Ive Andrića i Miloša Crnjanskog gotovo se podrazumijevaju. Petak, 12. rujna Odlazim na plac. Kupujem kruh, šunku, banane, rajčice i mlad kukuruz (Zagor- ci bi rekli mlečec ). Na parkiralištu se gotovo sudaram s prolaznikom koji korača u suprotnom smjeru, a onda shvaćam da je to Stjepan Jimmy Stanić. Nisam cinik, ali učinilo mi se da vidim čovjeka iz nekog drugog svijeta i drugog vremena. Ne poznam privatno Jimmyja i nemam potrebu da mu se dodvoravam, ali fakat je da ne djeluje kao 85-godišnjak. Znam mnoge Zagrepčane koji su dvadeset i više godina mlađi, a djeluju kao starci. On kao da se hibernirao, uvijek isti, imun na sve mijene, čak i muzičke. Uredno zalizane kose i podšišane bradice, sa cvikerima, u ljetnom sa- kou, djeluje kao gospon kojem ništa ne fali i koji u jednoj fino uređenoj zemlji uživa plodove svoga rada i bogate muzičke karijere. Biti dobro u Hrvatskoj, to već graniči sa čudom, a Jimmy je takvo čudo, unatoč svemu i unatoč sebi samom. Znam da se rodio 29. siječnja. Pamtim datume, tim više što se istog dana rodila moja majka. Osim kao pjevač, Jimmy se iskazao kao gitarist i kontrabasist. Nekoć davno, duboko u prošlom stoljeću, kad je u Zagrebu gostovao slavni Dizzy Gillespie, zasvirao je kontrabas u njegovom orkestru. Znakovit je naslov Jimmyjeve najpopularnije pje- sme: Prolazi sve . I kako je u jednom od triju predavanja pod naslovom Bit jezika ( Das Wesen der Sprache ) zaključio Heidegger, vrijeme vremenuje . Ponedjeljak, 15. rujna Friedrich Schiller: Razbojnici , HNK (Trg maršala Tita 15). Početkom 1805. Schil- ler je umro u Weimaru, a krajem iste godine u Beču je praizveden Fidelio . Spo- minjem to zato što Schillerova drama i Beethovenova muzička drama djeluju kao parnjaci. Možda ne kao blizanci, ali kao parnjaci, inspirirani ehom velikih povijesnih promjena. Pitanja slobode, morala i istine Schiller je kanalizirao u svoj dramski pr- vijenac, a Beethoven u svoju jedinu operu: umjetnost jednog i drugog dovoljno je velika, a nezaobilaznost tih pitanja dovoljno provokativna da njihova djela osjećamo kao svoja i suvremena. Doduše, da nisam imao programsku knjižicu, nisam uvjeren da bih znao što gledam. Režiser i njegovi suradnici doslovce su shvatili Schillera, identificirajući se s glavnim likovima, sve u vjeri da se razbojstvu braće Moor naj- bolje parira razbojstvom nad izvornim tekstom. Na kraju, Karl von Moor se ipak