Nova Istra

87 Zdravko ZIMA SUVREMENA KNJIŽEVNOST vid Bowie položio je svoju popularnost na oltar unionista. Možebitno izglasavanje škotske samostalnosti neće uzdrmati samo Britaniju nego i Europu. Flandrija traži izdvajanje iz Belgije i, po svemu sudeći, frankofonska enklava s Bruxellesom čini se kao jedina poveznica između antagonizirane Flandrije i Valonije. To bi bio belaj dostojan teatra apsurda; rascijepljena Belgija s Bruxellesom kao glavnim gradom ujedinjene Europe! Nije mnogo bolja ni situacija u Španjolskoj, u čijem se okrilju gnijezde tri virtualne države (Katalonija, Baskija i Galicija). Naravno, separatistički vjetrovi u nekim zemljama u kontradikciji su s globalizacijskim procesima i osnov- nim idejama Europske unije. Ne jednom Velika Britanija je pokazala da ne svira po notama iz Bruxellesa, pa je pitanje hoće li Škoti, ako se osamostale, iznova prolaziti kandidacijske faze za ulazak u Uniju? Procesi zgušnjavanja i razvodnjavanja nisu imanentni samo kemijskim nego i društvenim procesima. Katkad podsjećaju na vic o braku: oni koji su unutra, htjeli bi izići, oni koji su slobodni htjeli bi se oženiti ili udati. Nije Enzensberger jedini koji je povijest proglasio droljom, zaključujući da građanski rat nije vječan, iako stoji pred našim vratima i kad se tješimo da je pred tuđima. Na temu Prvog svjetskog rata u kinu Europa debatirali su Darko Dukovski, Branko Kukić, Muharem Bazdulj i Dragutin Lučić Luce. Neću reći da nije bilo pro- vokativno i polemično, ali žestina rasprave sugerira da je 1914. mnogo bliža nego što se čini, pokazujući isto tako da je nacionalna pripadnost svakog gosta suponi- rala sličnu, nacionalno limitiranu interpretaciju događaja iz bliže i dalje prošlosti. Možda mi je najzanimljiviji bio susret s Brankom Kukićem, urednikom časopisa Gradac i biblioteke Alef , koji je u desetljećima urednikovanja u Čačku, oslonjen na sebe sama, na svoje znanje i svoju revnost, objavio impozantnu količinu naslova us- poredivu s izdanjima neke velike svjetske kuće. Posredovanjem knjiga i pismenih poruka Kukića znam odavno, gotovo 40 godina, a sada sam ga prvi put vidio in vivo . I nisam ga tako zamišljao. Da ga slučajno sretnem i da ne znam tko je, pomislio bih da je preda mnom Englez, utjelovljenje nekog džentlmena ili arhetipskog detektiva iz starih romana A. C. Doylea, a ne Srbijanac koji u svojoj provinciji čita rukopise i sprema literarne gozbe za sitne novce. Prvi svjetski rat? Pokazalo se po tko zna koji put da je teško uspostaviti dis- tinkciju između terora i opravdanog revolta. Je li Schillerov Karl Moor plemeniti buntovnik ili rauber ? Ili jedno i drugo? A Che Guevara: je li on idealist ili terorist, iako je poslije svega tek unosni marketinški simbol? Krleža je opsesivno gutao po- vijesne knjige, iako se teško oteti dojmu, makar laičkom, da je povijest znanost u kojoj je interpretacija pitanje edukacije i individualne kreacije. To je idealna prilika za prizivanje Nietzschea, koji se skanjivao nad svakom poviješću koja ne izlazi iz glave najsuptilnijih duhova. Historijska pravednost nužno je uništavajuća, čak i kad