Nova Istra

81 Zdravko ZIMA SUVREMENA KNJIŽEVNOST se nad njom javno zgražaju, ali je kriomice uredno konzumiraju. Ne kaže se zalud da je politika kurva, iako su profesionalne prodavačice ljubavi kudikamo časnije od svojih političkih kolega i notornih klijenata. Seksualno općenje ima protutežu u op- ćim interesima, a javna kuća u javnom životu. Najveći ljubavnici bili su obmanjivači. A najveći političari? Subota, 6. rujna Dok pijem kavu, zvoni telefon. Gledam nepoznat broj, sve u strahu da me ne zovu oni na sve strane raštrkani gnjavatori koji nude leteće madrace i besplatne večere, hvatajući mušterije u mrežu svojih ukalupljenih fraza. U zadnji čas ipak se javljam; s druge strane je Bora Ćosić, a zabunu je izazvao broj hotela Dubrovnik . Prije mnogo godina, kad sam se rastao od prve supruge, poslije povratka s odmora iz Držićeva grada, iznajmio sam sobu u zagrebačkom hotelu Dubrovnik . Više se ne kanim ra- stajati, tim više što sobu u nekom hotelu ne bih mogao iznajmiti ni u snu. S Borom je stanje u najmanju ruku drukčije. Mrazovićeva ulica u Zagrebu, Zeleni venac u Beogradu, Dietro castello (Iza tvrđave) u Rovinju, Meinekestrasse u Berlinu. Ali to su tek neke od najvažnijih adresa: u Borinom životu ima ih koliko i knjiga. Ove spo- menute mogle bi se usporediti s njegovim najvažnijim knjigama kao što su: Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji , Mixed - media , Tutori i Doktor Krleža . Svih drugih knjiga i adresa možda se ne bi sjetio ni on sâm. Nekoć davno rodio se u Zagrebu, u Mrazovićevoj, u djetinjim godinama preselio se u Beograd, posljednjih dvadesetak godina živi u Berlinu, prije koji mjesec kupio je stan u Zagrebu, u ulici Aleksandra Brešćenskog (koji se adaptira), a u ovom času boravi u hotelu Dubrovnik kao gost Festivala svjetske književnosti. Imigrant i emigrant, apatrid i našijenac, Berlinac s hrvatskim državljanstvom, bivši (Beo)građanin i nepokolebljivi građanin, svjestan da je država stvorena da pogubi Sokrata, on utjelovljuje sudbinu pojedinca osu- đenog na bijeg. Bora predlaže da se nađemo u 13 sati u Maloj kavani . Naši susreti doimaju se kao varijacije na zadane teme. Unatoč poznim godinama, s bijelom ko- som, sijedom bradom i obvezatnim prslukom, Bora djeluje vedro i čilo. Znatiželja ga nikada nije napustila, zanima se za kolege koji su živi i one koji su na drugom svijetu, navodeći svoje rukopise koji su upravo u tisku: tri u Beogradu, dva u Zagrebu i ne znam koliko točno u Njemačkoj. Bora skače s teme na temu, spominje različita ime- na, među inima Borku Pavičević, čudeći se kako tu, u Hrvatskoj ili Srbiji, svejedno, uspijevamo živjeti na dulji rok. Čudim se i ja, ali od toga nemam velike dobiti. Treba ponekad isplivati na površinu i udahnuti punim plućima da bi se krenulo u nove pothvate. A mi smo odsad do vječnosti uronjeni u apsurd. I još smo živi ako to nije privid.