Nova Istra

80 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Zdravko ZIMA i čašu vina. Večernji ručak završavam tortom sa sirom. Kad bih sudio po gužvi, po količini gostiju i posluzi koja se razmiljela na sve strane, ugađajući strpljivo zahtje- vima, stekao bi se dojam da živimo u uređenoj i stabilnoj zemlji u kojoj nema veli- kih problema. Naravno da je to privid. Razlozi Vinodolove popularnosti, jednog od restorana u lancu kompanije Boban ( nomen est omen ), kriju se u njegovoj tradiciji, dobroj kuhinji i činjenici da je među rijetkim restoranima u središtu grada koji ima terasu. Ali Vinodol je sve manje dostupan hrvatskoj klijenteli. Daleki najveći broj gostiju čine stranci, uz limitiran postotak Hrvata koji su poslije svih tranzicijskih mijena i poslije svih lijevih i desnih vlada ostali na nogama. Moje opservacije potvr- đuje konobarica koja naplaćuje račun i juri za drugi stol. Pretvaramo se u državu u čijim se restoranima goste stranci, a Hrvati u štirkanim košuljama i tamnim leptir- ‑mašnama uvlače im se u dupe da bi iskamčili manču. Pretvaramo se u državu čiji će građani svoje najljepše more gledati na televiziji, sretni što je na njegove obale kročio neki probisvijet koji u mjesec dana zgrne veću lovu nego oni u cijelom svom vijeku. Pretvaramo se u gospodarskoga giganta koji na ljestvici konkurentnosti zauzima 77. mjesto, iza Rumunjske, Makedonije, Crne Gore i Slovenije. Ali još uvijek smo ispred Srbije. I još uvijek ima budala kojima je to utjeha. Opet sam doma. Oko pola noći počinje emitiranje filma Izgon .Andrej Zvjagincev! Kao što neke filmove nisam gledao ni prvi put, znajući da boluju od američke pred- vidljivosti i da ostavljaju okus presoljenog chipsa , tako Zvjaginceva gledam po drugi put. Priča o Aleksandru i Veri, o njihovo dvoje djece (Kiru i Evi), ali i o nerođenom djetetu. Ovo zadnje dijete, koje ne samo da nije bilo rođeno nego, po svemu sudeći, nije bilo ni začeto, bit će mobilizator radnje oko koje se koncentriraju svi događaji u fantazmagoričnom spletu fatalnosti i poezije koju mogu kreirati samo jurodivi Rusi. S kamerom koja stvara dokumentarne efekte, ali i s dvoje gotovo nijemih i nepo- kretnih protagonista, Zvjagincev režira napetost koja je na granici eksplozije. Sve djeluje nevjerojatno, a opet duboko logično i neizbježno. Muškarac i žena nikada ne mogu toliko srasti da im se zlatno doba otvori duže od jednog trena , tvrdi Hamvas. Tom osjećaju pridonosi muzika ( J. S. Bach, Arvo Pärt), pejzaž i glumci koji ne djeluju kao glumci nego kao inkarnacije svih više ili manje krvavih sudbina. Hladnom naraci- jom te mješavinom ljepote i mistike, Zvjagincev zaziva Tarkovskog. To ne umanjuje njegovu važnost, ali upućuje na logiku odabranog puta. Premda snimljen na temelju Saroyanova romana Smiješna stvar ( The Laughing Matter ), samo kultura koja ima Dostojevskog, koja ima Merežkovskog, Rozanova i Šestova, mogla je poroditi takav film. Dva su sata iza ponoći. Kasno je ili zapravo rano, ali tko bi spavao poslije takvog filma? Proteklog ljeta Zvjagincev je u Motovunu primio nagradu Maverick , a na vu- kovarskom festivalu prikazan je njegov novi film Levijatan . Načinom na koji se manifestira politika neodoljivo podsjeća na pornografiju. Svi