Nova Istra

79 Zdravko ZIMA SUVREMENA KNJIŽEVNOST je dobro znao da zatvorska pravila dopuštaju samo klasične novinske razgovore. To pokazuje njegov smisao za manipulaciju, koji mu je omogućio da stvori gomilu sljedbenika i krene stazama nepovratnog zločina. U svojim pitanjima Janja je htjela biti delikatna, a Manson je poricao veze s ubojstvima, iako nije nijekao da je krimi- nalac i šarlatan. Zatvorsko vrijeme krati slikanjem i izrađivanjemmalih lutaka. Pred zagrebačkom novinarkom mudrovao je o svjetskoj povijesti, Georgu Washingtonu, Hitleru i Staljinu, svjestan da je na mjestu iz kojeg nema izlaza. Nekoć davno, kao mlad novinar, i sâm sam lovio trofejna imena. Među onima koje sam intervjuirao bili su Günter Grass, Bulat Okudžava, Oriana Fallaci, Eph- raim Kishon. Ovog potonjeg intervjuirao sam tri puta, uvijek u istom apartmanu i u istom hotelu ( Esplanade ). Nakon dva razgovora u razmaku od nekoliko godi- na, odlučio sam promijeniti ploču. Bilo mi je smiješno da mu ponovno postavljam ista ili slična pitanja o kratkoj priči, Marku Twainu, odlasku iz Mađarske u Izrael, specifičnostima židovskog humora i razlikama između publicistike i književnosti. Predložio sam da napravimo politički intervju, da Kishon izloži svoja cionistička stajališta, koja su prava limunada u usporedbi sa stajalištima njegove supruge Sare Lipowitz. Bilo je to naivno, jer Jugoslavija nije imala diplomatske veze s Izraelom i cionističke ideje bile su u ono doba tretirane gotovo podjednako kao što su danas, u Hrvatskoj, tretirane ideje palestinske samouprave. Uglavnom, intervju smo napravi- li, ali ga nitko nije htio objaviti. Ni u Zagrebu, ni u Beogradu. Srijeda, 3. rujna 16 sati. Spremam se na ručak, ali izlazak odgađam zbog kiše. Kako se ono govorilo za Jožu Severa, koji je bio moj prezimenjački pandan? Sever zna što nitko ne zna (na primjer, kineski), ali ne zna što svatko zna (ugurati kabel u utičnicu). Danas svi zna- ju kuhati, stari i mladi, muškarci i žene, Azijati i Europljani, knjige o kulinarskom umijeću množe se kao morske alge, jedino sam ja zapeo na sposobnosti spravljanja jaja u nekoliko varijanata. Deficit potrebe da se uključim u kuharsku internacionalu, koju ne predvode Karl Marx i Friedrich Engels nego Ana Ugarković i Veljko Barbie- ri (i Jamie Oliver kao rezerva), u obrnuto je proporcionalnom odnosu s duboko uci- jepljenim hedonizmom. Naravno, na tom hedonizmu zdušno je radila moja majka koja je, kako nerijetko biva, zaslužna za sve! Ako ne odem u neki restoran, prepušten sam na milost i nemilost vlastitih više nego skromnih improvizacija. Poslije svega ipak izlazim. Da vodim računa o kiši, koja je dojadila i Bogu i vragu, ne bih izlazio mjesecima. Već je 19 sati. I nije to prvi put da ću ručati u vrijeme ve- čere. Ulazim u Vinodol (Teslina 10). Terasa je krcata, pa sam jedva našao slobodni stol u unutrašnjosti restorana. Osim juhe, naručio sam rižoto s lisičarkama, salatu