Nova Istra

77 Zdravko ZIMA SUVREMENA KNJIŽEVNOST Potkraj života Tonko Šoljan objavio je knjigu feljtona Prošlo nesvršeno vrijeme . Više od dvadeset godina kasnije hora je da netko smisli nastavak pod naslovom Buduće svršeno vrijeme s aluzijom na znamenitu Heideggerovu krilaticu o propasti koja se već dogodila. Poslije puste globalizacije, komercijalizacije i kriminalizacije, pitanje je što će ostati od sviju nas? Katedrala sv. Jakova? Možda, pod pretpostav- kom da je biskup Ivas ne pretvori u privatni cimiter. Hoće li ostati Dubrovnik koji je arhitekt Nikola Bašić usporedio s lakiranim škampom? Ili će ostati Split, grad čiji obračun između crnih i crvenih neodoljivo podsjeća na Dioklecijanov obračun s kršćanima? Kad razmislim, bojim se da od Hrvatske neće ostati ništa. U ratnim godinama prvi hrvatski predsjednik je svoj najdraži klub poistovjetio sa svojom najdražom državom. Tako je Dinamo preko noći postao Croatia , a s obzirom na predsjednikove ambicije, i činjenicu da je klub neko vrijeme paradirao pod dvogla- vim imenom HAŠK - Građanski , bilo bi logičnije da se zvao Croatia Herceg - Bosna . Premda je povijest okrutna (učiteljica života), nešto od predsjednikove ideje ipak će preživjeti. Makar i u obrnutoj verziji. Ako nije opstao alkemijski pokušaj pretvara- nja željeza u zlato, ili Dinama u Croatiju , sva je prilika da će u Croatiji na dulji rok opstati jedino Dinamo , trgovačko poduzeće iz Maksimira koje vodi društvo uzornih Hrvata i još uzornijih katolika. NapadomNjemačke na Poljsku na današnji dan, prije 75 godina, započeo je Dru- gi svjetski rat. Njemački nobelovac Günter Grass, u kojem je pomiješano german- stvo i kašupsko slavenstvo, beletrizirao je te događaje u svom najslavnijem romanu Limeni bubanj . Godine 1978. dijelove tog romana Volker Schlöndorff ekranizirao je u Zagrebu; glavni grad Hrvatske prerušio se na trenutak u pozornicu na kojoj je za- počeo planetarni rat, a bivše Rudolfove vojarne (u kojima je bio smješten hemeroteč- ni odjel Nacionalne i sveučilišne biblioteke) u Ulici braće Oreški glumile su poljsku poštu na koju su atakirali hajmverovci. Ali nije pala samo poljska pošta, ona prava, u Gdańsku, i ona tobožnja, u Schlöndorffovu filmu. Početkom devedestih godina minulog stoljeća šaptom je pala i Ulica braće Oreški. Kako bi drukčije i bilo kad su dva brata uboga, Mijo i Slavko, bili antifašisti? Ne treba zazivati vraga, ali događaji u Ukrajini, radikalno remećenje istočnih granica, spojeno s Putinovom arogancijom, impotencijom Europske unije i perfidnošću Sjedinjenih Država, spremnih da svako malo ratuju, ali na tuđem tlu, ne slute na dobro. I asocijacije na početak Drugog svjetskog rata pokazuju da je povijest zapravo kaos, ali da se neki događaji i katastro- fe ponavljaju u gotovo ravnomjernim ciklusima, poput godišnjih doba. U jednom romanu pisao je o tome i Kundera, uspostavljajući paralelizam između 1918., 1938., 1948. i 1968. godine. Ali nije moguće da 1. rujna budi samo mračne asocijacije. I nije. Na današnji dan, prije godinu dana, bio sam u Japanu, u Tokiju. Japan je domovina zena, a jedna od