Nova Istra

69 Jelena LUŽINA U SJEĆANJE je uistinu živjela i radila – za druge. Poput arhetipske matere iz glasovite Balotine pjesme. U već citiranom fragmentu iz uvoda knjizi „Odbljesci pamćenja“ Profesorica go- tovo euforično govori o prednostima računala kao – parafrazirat ću – izvanrednog izuma ljudske genijalnosti s kojim se imala sreće upoznati u starim danima. Poku- šavam izračunati koliko je godina imala kad se prvi put suočila s njoj posve novim alatom za pisanje. Pripadam generaciji koja je pisati učila i naučila služeći se pisaćim strojem. Najprije mehaničkim, potom električnim koji nam se činio naprosto savr- šenim. Imala sam onaj s kuglicama i od milja ga zvala guščjim perom marke IBM . Prijelaz na računalo bio mi je iznimno zahtjevan i trajao najmanje šest mjeseci. Ima- la sam nepunih četrdeset godina i dobrih sam se šest mjeseci svađala s dotičnim gu- ščjim perom marke Amiga , sveudilj se pitajući moram li to uistinu činiti. I osjećajući se prastarom za avanture tehnološkog tipa. Uostalom, i danas sam prilično trapava sa svim tim kindlima , i-padima , tabletima i pametnim telefonima. A Profesorica je, ako dobro brojim, u času kad se upustila u svoju prvu (i jedinu) IT-avanturu imala više od sedamdesetipet! Pritom je, sretna poput djevojčice koja je otkrila omiljenu igračku, zapisala kako nikad, nikad ne bi mogla ovako slobodno kreirati, brisati, popravljati, dodavati (...),„naprosto hvatati slobodne asocijacije, kao kursor koji mi se u času otme, razleti po cijelom tekstu, razdrobi ga i poslušno vrati na svoje mjesto i sve se sredi“ (Ivezić, ibid.). Pažljivo sam i višekratno čitala knjigu koju je Profesorica ispisala kao svoju osob- nu„pohvalu kursoru“, nastojeći proniknuti u prave motive njezina ispisivanja. Auto- biografija? Ne, to smo već analizirali. Memoaristika? Ne, mislim da se to njoj činilo odveć preuzetnim. Kritična kakva je uvijek bila, osobito prema sebi, zasigurno je znala sve prednosti i mane memoarskih zapisa. Vježbanje prstiju i duha za nekakvo potencijalno esejiziranje ambicioznijeg književnog tipa? Isključeno! Možda se baš nitko neće složiti s mojim zaključkom, ali ću ga svejedno napisati s punom sigurnošću... Eto, sigurna sam kako Profesorica nije krenula zapisivati odbljeske vlastitog pam- ćenja radi potencijalnih čitatelja, svejedno da li prijateljski ili neprijateljski nastro- jenih prema njoj. Nije zapisivala ni zato da bliskima ostavi autentično svjedočenje o sebi i nekim važnim događajima i ljudima s kojima se susretala u životu (a bilo je takvih podosta). Nije, najzad, zapisivala ni zato jer je, post festum, željela ispravljati nekakve krive Drine ili se „obračunavati“ s nekima koji su se o nju ogriješili, najčešće vrlo namjerno... Naime, sigurna sam kako je Profesorica sve što je u„Odbljescima pamćenja“ pisa- la i napisala isključivo zbog sebe, a ne zbog nekakvog svijeta ili zbog ma kakve„prak- tične“ svrhe ili koristi. Htjela se prisjetiti vlastitog djetinjstva, školovanja, mladosti,