Nova Istra

55 20 / 25 pa se nakon prvoga broja ugasio, a u njemu su imali svoje priloge jedan Tin Ujević i Janko Polić Kamov. Ovakvih primjera u povijesti hrvatske periodike ima puno i tim je značajnija dvadeseta obljetnica „Nove Istre“. Uz kontinuitet i sve druge vrline koje posjeduje „Nova Istra“, ona je istovremeno lokalna, svehrvatska i univerzalna. Borben VLADOVIĆ, književnik, Zaprešić Koliko se toga promijenilo! Na predstavljanju „Zvijezda nad Gočanom“ u Puli Miroslav Bertoša rekao je: „Ovo je knjiga o jednoj kolektivnoj biografiji“. A Boris Domagoj Biletić u istoj prigodi, ali sad u Žminju, podsjeća: „Kalčić je iz generacije prvih istarskih intelektualaca školovanih na hrvat- skom jeziku, koji su nastojali komunicirati s okru - ženjem i uzdignuti svoj kraj iz ruralnog okruže - nja“. Naveo sam te izgovorene riječi zbog sintagma „kolektivna biografija“ i „uzdignuti svoj kraj iz ruralnog okruženja“. Da. Nakon tisućljeća predajne kulture – tada su bile šezdesete godine dvadesetoga stoljeća – kad na tisuće školovanih ljudi, tj. jedna cjelovita generacija stiže u gradove i preuzima na sebe odgovornost za civilizacijsko i kulturno djelo – treba stvarati urbanu kulturu. Nekako baš u to vrijeme tekoh na plenumu (tada) DKH da na izbornoj listi nema nikoga iz jugozapadne Hrvatske. Statusni književnici iz prednjih klupa, naginjući se unatrag, zapitali su me: A gdje je to? Istra i riječko primorje – odgo - vorih. A da je tko i na listi iz tih krajeva, dobit će desetak glasova, a treba mu više stotina da bi bio izabran u neko tijelo DKH. Napokon, krene novo vrijeme s ograncima DHK‑a. Danas ih je valjda osam. A među najbolje se uvrštava Istarski ogranak DHK. Boris Domagoj Biletić književnom je svijetu otvo - rio Istru te se od predajne kulture i crno-bijelih tekstova s ponekim književnim vrškom usmje - ravao na modernu i urbanu književnost u znaku viših mjerila. Ima i neke tajne u toj izdržljivosti: dvadeset godišta „Nove Istre“, uzorna časopisa koji je podjednako otvoren svima: i najbližima, i svim Hrvatima, i drugim narodima. I prošireno nakladništvo s brojnim knjigama, i „Književni portreti“, i Pulski dani eseja , a k tomu Boris Do - magoj Biletić predsjednik je Istarskog ogranka i dopredsjednik DHK-a. A povrh svega zanimljiv književnik. Koliko se toga promijenilo! I radostan sam što je i Pula s cijelom Istrom na - zočna u hrvatskoj kulturi i književnosti: Sveučili - šte Jurja Dobrile, Sveučilišna klnjižnica, Gradska knjižnica i meni najbliži Istarski ogranak DHK-a sa cjelovitom književnom generacijom. Stjepan VUKUŠIĆ, red. sveuč. prof. u m. i književnik, Pula Časopisna punina Kad netko otvori prozor u zagušljivoj sobi ili pre - davaonici na sveučilištu – koje olakšanje! Zijeva - nje prestaje, pospanost se razbuđuje, predavanje postaje živo i zanimljivo. U ovom slučaju otvorio se prostor. Čitanja i pisanja. Pisanja i disanja. Bud - nice i davorije danas drukčije zvuče, odmjerenije, tiše, sniženim tonom, ali se ipak otme koji usklik oduševljenja. „Nova Istra“, već smo rekli, lijepa k’o djeva, dobra k’o mat – bijela i prebijela – da se što bolje vidi zapisana riječ. I mnogi dani raz - govarani, dani objavljeni u knjigama i svescima. Časopisna punina. Točnost i istina. Kud ćeš bolje?! Bolja je samo ljubav. Ljubav do samozatajenja. A ima i toga. Neka bude otkrivena! Hvala! Božica ZOKO, književnica i slikarica, Gradište Učinila i bački svit vidljivijim U ( Novoj ) Istri se stvara. Svi(je)t ri(je)či. Bogat. Uknjižen. Vri(je)dan. Iz Istre. I okolo Istre. Pa i iz daleka. Bačke, recimo. Pitome. Ravne. Gdje isto se stvara. Taj ri(je)či svi(je)t. Uknjižen. I poma -