Nova Istra

50 20 / 25 Provokacija, otvaranje novoga i baština „Nova Istra“ kontinuiranim se izlaženjem profili - rala u interesantan intelektualni prostor koji iza - ziva značajan interes čitalaca. Često su tekstovi u njoj više nego pogodni za optimalnu komuni - kacijsku provokaciju i prezentaciju raznovrsnih tema. Jer uredništvo časopisa upravo se zalaže za novi vid retorike, koji bi bio temeljen na otva - ranju novih kulturoloških i književnih tema, nje - govanju baštinskog mišljenja te prezentaciji re - centne poetske, prozne i kritičarske proizvodnje. Energija koju promiče već dvadeset godina ovaj časopis diskretna je i dosljedna, a opet sigurna, informirana, detaljna i dovoljno provokativna da bi bila primijećena. Ona je preostali dio onih knji - ževnih užića koja proizvode duhovno-intelektu - alno glavno jelo s pažljivo odabranim kulturno- ‑kritičkim začinima. Helena SABLIĆ TOMIĆ, red. sveuč. prof. i spisateljica, Osijek Nemjerljiva vrijednost i duhovno bogatstvo Od samoga početka, prije više od šest deset - ljeća, moje su književne pustolovine uvijek bile povezane s onim časopisnima, najprije s „Istar - skim borcem“ i „Poletom“, pa s „Istarskim mo - zaikom“ i „Dometima“, kasnije s „Istrom“ i „No - vom Istrom“. Gotovo jednako dugo traje i moj društveni angažman u književničkim udrugama, u prvom redu u Društvu književnika Hrvatske (danas Društvo hrvatskih književnika) i, osobito, u našem Istarskom ogranku DHK. Svjedočio sam i svjedočim tom našem časopisnom kontinuite - tu od „Istarskog borca“ do „Nove Istre“ i našem pregalaštvu u književničkim udrugama od Druš - tva za književnost i umjetnost Istre prije pedese - tak godina pa do Istarskog ogranka DKH, čijih pr - vih dvadeset i pet godina upravo obilježavamo. U tom su kontinuitetu stasali mnogi naši književ - nici, a ni svoju književničku pustolovinu ne mogu zamisliti izvan njega. Ponosan sam što sam bio među onima koji su prije više od pola stoljeća za - sadili (književnu i književničku) mladicu i zalijeva - li je dobrim namjerama i entuzijazmom, a iznad svega me raduje što je ondašnja mladica izrasla u razgranato stablo s krošnjom punom plodova: na slavljeničkom stolu dvaju jubileja koje obilje - žavamo plamsaju stotine časopisnih svezaka, stotine knjiga, tisuće i tisuće ispisanih stranica... I naša radost i ponos što nas prožima ta velika, nemjerljiva vrijednost i duhovno bogatstvo. Miroslav SINČIĆ, književnik, Račice Dragi Borise, Postoji u njemačkome riječ „Wahlheimat“, hr - vatski se prevodi izrazom „druga domovina“. Prvi ju je možda na svome jeziku izrekao Abra - ham kad je iz dalekog Harana dospio u Kanaan, „zemlju obećanu“. Milijuni su Hrvata u prošlome stoljeću, bježeći pred ratom i političkim prili - kama, ali i neimaštinom, pronašli svoje „druge domovine“ u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, još ih je više završilo u Americi. Lijep je to izraz, spasonosan, označuje nov početak. Za razliku od svoga hrvatskog korelata, među - tim, njemački „Wahlheimat“ počinje glagolom „wählen“, „birati, odabrati“. Za Nijemca nova je domovina dakle ne samo „druga“, kao u našem izrazu, nego i svjesno i srcem odabrana, domo - vina koju se pretpostavilo ne samo onoj koju se napustilo, nego i svim drugima, mogućim. Druga sastavnica njemačkoga izraza, „Heimat“, također odstupa od hrvatskoga izraza i bliska je našem „zavičaju“ jer prvenstveno označuje mje - sto gdje se rodilo i odraslo, a tek onda i političku cjelinu u čijim se okvirima to dogodilo. Ima li se sve ovo u vidu, usudio bih se kao ger - manist reći da su za mene Pula i Istra bile pravi „Wahlheimat“. Budući da čovjeku od knjige, makar je to katkad i smiješno, za svaku životnu operaciju treba pismeni naputak, ja sam svoj odabrani kulturni zavičaj upoznavao iz knjiga i časopisa. Tako sam otkrio „Novu Istru“ i izda - nja Istarskog ogranka DHK. Otkrio sam istarske pjesnike i pisce, zavičajnu literaturu, poviješću