Nova Istra

47 20 / 25 hrvatske . Prepoznatljivost Nove Istre izvan Hr - vatske dokazuje i njezino članstvo u EUROZINU, europskoj kulturnoj i književnoj reviji na Interne - tu, te druga priznanja. Fahrudin NOVALIĆ, znanstvenik, Zagreb Zdravo Borise! Lip je to jubilej: prvi veliki, pravi, važni, zaokru - žen, ozbiljan. Dva desetljeća, dvajset liti kako jedan hip. Ni  više škerci, i punoljetnost je u điru. Čestitan NOVOJ ISTRI, svima ki su pomogli i bili unutra, a tebi, moj druže, prije svih, ča si – zdura. A i lipo i smisleno uređiva časopis. Vajka obilatu i obilnu NOVU ISTRU čitamo svi, od poezije (ako je Orlićeva poezija unutra, tim, tim bolje), pa prema ozbiljnijim temama. Meni ISTRA dura misec dan. Daj si kuraja! Drago ORLIĆ, književnik, Poreč Rubovi, pustoš i prazno središte Časopis „Nova Istra“ ima svoje jasno uteme - ljenje u nečemu što najveći pjesnik 20. stoljeća Fernando Pessoa naziva istodobno krhkim i ve - ličajnim, na rubu svjetova i u bezdanu ljudske egzistencije – susretištem zavičaja i domovine s onim kozmopolitskim onkraj granica europske sudbine naroda. Što se više sve utapa u glib pla- netarne homogenosti, to nam tragovi i znakovi blizine s mjestom ljudskoga obitavališta pružaju neizbježno utočište od praznine. Časopis je to koji čuva čakavske verse i malu književnu povijest Istre s otvorenošću spram novoga u književnoj teoriji, povijesti, lingvistici, filozofiji i teoriji kulture. Važno je opstati i ostati u labirintu znakova bez svijeta, kada stvari gube svoj smisao, a značenja postaju privremenima, kada duhovno dostojanstvo znači ići svjesno protiv struje vremena. S Borisom Biletićem ovaj je časopis uspio izaći iz kampanilizma i uvučeno - sti u lokalni imaginarij. Otvorio se tako da se nije istodobno rasplinuo u pretencioznosti vlastitih zahtjeva. Iz njega su proizašli nezaobilazni susre - ti esejista, biblioteka s vrijednim izdanjima, sim - poziji o bitnim temama duha vremena. „Nova Istra“ je i zrcalo Pule, tog „čudnog staro - ga grada“, kako ga James Joyce u pismu bratu u Dublin naziva zimi 1905. godine prije no što će ga napustiti i svoju književnu sudbinu poput Aha - svera potražiti u Trstu. Pula je bez „Nove Istre„ pusta i prazna. Može se, doduše, i bez književ - nosti, umjetnosti i filozofije. Ali se ne može bez kulturnoga pamćenja koje gradu utiskuje pečat i kad ga svi napuste i od njega ostanu tek mrtvi spomenici, spektakl ništavila i turizam. Važno je opstati i ostati nesvodljivo drukčiji, čak i kada postoje razdoblja krize i ravnodušnosti u svemu. Važno je imati još uvijek prostora za eksperiment i za tradiciju. Pula je osuđena na taj izazov, kao što je „Nova Istra“ izazovna za čitanje i kad u njoj možda ima više zaborava od provokacije sjećanja. Ali, vrijedni su časopisi oni koje još ništa nije pomelo u kut, jer su ustrajni u namjeri da otkrivaju nove tekstove i one koji su ovdje objavili svoje prve radove, a bez njih je gotovo nezamislivo postojanje kulture na rubo - vima i u praznome središtu. Žarko PAIĆ, sveuč. prof. i filozof, Ivanić-Grad Teškoćama usprkos Najiskrenije čestitke u povodu 20 godina izlaže - nja časopisa Nova Istra i 25 godina od osnutka Istarskog ogranka DHK upućujem uredništvu časopisa, svim suradnicima, te članovima Istar - skog ogranka DHK. Iznimno mi je drago što sam i sama suradnica časopisa kakav je Nova Istra , i uvjerena sam da će u budućnosti biti još bolji, usprkos svim teš - koćama. Angéla PATAKI, prevoditeljica, Labin