Nova Istra

45 20 / 25 Nova je Istra pobjedonosni outcome silne volje, visoke tvrdoglavosti, respektivnih kompeticija i žestokog upornjaštva nekolicine jakih urednič - kih osoba – jedne „moćne gomilice“ istarskih intelektualaca – heretika i sanjara koji su, svatko u svojoj dionici, odradili posljednjih šest desetlje - ća časopisne tradicije našega nam zavičaja. Ma, zapravo bi trebalo reći: PRVIH šest desetljeća časopisne tradicije u kulturnoj i sveukupnoj po - vijesti Istre. Kamen je u vodu bacila naša Profesorica, naša Ljubica Ivezić, kad je, „ničim izazvana“, prije go - tovo šezdesetipet godina, pokrenula legendarni „Istarski borac“. Koncentrični krugovi potom su razmrdali ustajalu površinu. Pa su posao preu - zimali i nastavljali, redom, njezini učenici: Mario Kalčić, Marijan Grakalić, Miro Bertoša, Miro Sin - čić, opet Mario Kalčić... I sada, desetljećima već, Boris Domagoj Biletić. Koji je stvar maksimalizi - rao gotovo do krajnjih granica, učinivši „Novu Istru“ jednim od najzanimljivijih, najotvorenijih, najživahnijih i kulturološki najrelevantnijih ča - sopisa u Hrvatskoj. I ne samo Hrvatskoj. Čestit jubilej! Jelena LUŽINA, red. sveuč. prof. i teatrologinja, Skopje Radilo se sa zanosom i strašću S osjećajem radosti i ponosa vraćam se u misli - ma na početke djelovanja Istarskog ogranka DHK. Znao sam i osjećao da se rađa nešto vrijed - no i nužno potrebno za onaj povijesni trenutak i za ovaj naš hrvatski prostor. Drago mi bijaše da sam dio toga i da svojim zrncem mozaika mogu doprinijeti nečem dobrom. Uvjeren bijah da nije mala stvar biti dijelom jedne tako važne i ugled - ne kulturne ustanove hrvatskog društva kao što je Društvo hrvatskih književnika, osnovano dale - ke 1900. godine. Istarski ogranak DHK stasa i započinje svoj hod upravo u doba stvaranja nove države Hrvatske. Tada, ali i za vrijeme Domovinskog rata i kasnije radilo se sa zanosom i strašću, barem sam ja to tako doživljavao. Bilo je poleta i novih ideja. A kad je pred dvadeset godina pokrenut novi književni časopis NOVA ISTRA – nasušno po - treban i svrsishodan – bilo je to jedno duhovno žarište okupljanja entuzijasta lijepe riječi. Slijedi - lo je izlaženje niza knjiga u Biblioteci Nova Istra . Usporedo s tim, živahno i druželjubivo bijaše na raznim književnim susretima i manifestacijama: Susreti na Dragom kamenu u Raklju, Šoljanovi dani u Rovinju, Čakavski sabor u Žminju, Verši na šterni u Vižinadi, Književni susret Badavca , Dani eseja u Puli i drugo. Bijahu to lijepe prigode za druženje i zajedništvo kolegica i kolega, ali isto tako i poticaj za suradnju s Maticom hrvatskom, Čakavskim saborom, knjižnicama, školama, udrugama…, što nije uvijek – mora se priznati – išlo glatko ni lako. A tek koliko seljenja sjedišta našeg Ogranka i borbe za krov nad glavom i za dostojne prostore, što traje i do današnjeg dana! Izazovno bijaše prihvatiti se obveze, sudjelovati u radu Ogranka, biti njegov predsjednik, pa član Upravnog odbora, sve da bi se koliko-toliko do - prinijelo književnom i kulturom životu u Istri, a i šire. Kolegijalnost i radost pratila je više naših književnih gostovanja po Lijepoj našoj i u ino - zemstvu. Okupljali smo se oko Ogranka, raslo je članstvo, više kolega/ica primljeno je i u redovito članstvo DHK u Zagrebu. Ali s vremenom kao da se počeo osjećati zamor, zasićenje... Zasigurno je na to utjecalo opće sta - nje i klima u društvu, ali i ne samo to. Sve teže bilo je okupiti kolege, kolegice; biti podrška, biti prisutan, biti jedan uz drugoga, biti jedan za drugoga. Očito nam treba novo vino u nove mje - šine! Ali i svatko od nas, pa i ja, dakako, svojim iskustvom, svojim radom, svojim djelom nasto - jimo mudro djelovati i doprinijeti ovom društvu. Darovan nam je ovaj prostor, darovano nam je ovo vrijeme! Opravdajmo to! Iskoristimo to! Tomislav MILOHANIĆ, književnik, Poreč