Nova Istra

439 KRHKOST TIJELA I OPREZ PREMA SVIJETU Aida BAGIĆ: Tijela su laka meta , Mala zvona, Zagreb, 2014., 93 str. Aida Bagić je 2007. godine objavila zbirku pjesama „Ako se zovem Sylvia“. Riječ je o knjizi u kojoj je objedinjen njezin opus nastajao u različitim vremenskim razdoblji- ma. Sabiranje sjećanja i propitivanje vremenitosti bilo je u temelju njezina poetskog rukopisa. Kritičari su uočili da se uz propitivanje identiteta, posebno lezbijskoga u odnosu na građanski, Bagićeva igra jezikom te da se kod nje može iščitati utjecaj ruske avangardne književnosti. Njezina poezija povezuje stvarnosnost i intertekstu- alnost, a to se posebno očituje u novoj knjizi „Tijela su laka meta“. Riječ je o pažljivo strukturiranom rukopisu od sedam poetskih cjelina: Pjesme , Radi se o tom da zau- stavim asteroid , Dodiri su drevniji od riječi , Nini Studen , Arktik putuje , Jug je kamo god da krenem i Ulicama grada Mainza . U prvome ciklusu, Pjesme , čitamo pjesme u prozi u kojima se poetski opisuje odrastanje lirske junakinje, to je svojevrsni autopoetički zapis o tome kako nastaju pjesme i otkrivaju se tko je utjecao na sutoričino pjesništvo. Premda navodi imena dječjih pisaca, te razne časopise, ipak u ludističkom zapisu ona govori o najdubljem motivu: „usamljenost, vrlo jaka usamljenost“. Zanimljivo je da se spominje i knjiga mlađega hrvatskog pjesnika Hrvoja Jurića. Ovaj kratki ciklus uvod je u intersubjektivnu cjelinu Radi se o tom da zaustavim asteroid . U pjesmi „Stabla“ referira se na pjesmu „Ptice“ Danijela Dragojevića. U sti- hu „Nisam ja sama / smislila sva ta stabla što mi granama škakljaju misli, vijuge i unutarnje uho“, govori o vlastitoj poetici koja se svjesno nadovezuje na tradiciju, pa stoga u čitavoj pjesničkoj knjizi nalazimo asocijacije na stihove ili pak pjesme iz