Nova Istra

436 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Božidar ALAJBEGOVIĆ sebno, u kontinuitetu, zanemarujući rascjepkanost koju izzaivaju montažni rezovi. Fragmentacija kao da autoru i jest bila na umu kako bi nezanimljivost priče pokušao učiniti manje vidljivom. Ukratko, riječ je o prota koja se brzo i lako čita i još lakše i brže zaboravlja. Osim što proletere kako-tako vraća u fokus književnosti, ima još nekoliko dobrih strana. Uz efektne dijalektalne dijaloge u beogradskoj priči, ta se „dionica“ odlikuje nagla- šenom društvenom kritikom o ljudima koji su, osim što su pečalbari u profesional- nom smislu, osviješteni kao gastarbajteri u vlastitim životima. U ljubljanskoj priči i likovima srednjoškolaca te njihovu otporu spram navijačke euforije zbog pobjede jugoslavenske reprezentacije, možda ipak predvidljivo, Slavoljub Stanković kao da ističe omladinu koja će nekoliko godina kasnije, u kultnoj Mladini , anticipirati ras- pad zajedničke državne zajednice. Ipak, sve su to tek rijetki signali što upućuju na potencijal rukopisa koji je ostao neiskorišten, ili nedovoljno ostvaren. Božidar Alajbegović, Rijeka