Nova Istra

432 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Đuro VIDMAROVIĆ suzavičajnika, pjevajući: „Na sridu perivoja došad vidih dub jedan raskošan i visok, listja jedne strane zelena, a druge strana zlaćena, a voće na njem kako bile i rumene jabuke i mirisne. Sjeti se Petra Zoranića koji će se pojaviti U raju čim se vrata otvore Zori zora Zorane Bunari zore Iz cakla vrije dažd po njemu klize ptice po bašćini žito vazda teče.“ Sukladno našemu srednjovjekovnom književnom idiomu, Bilosnić u nastavku pjesme pojam jezik poistovjećuje s pojmom narod: „ Tuj jazik piše i poje / neporeciva maslina hrvatska...“ Od Zoranićevih „Planina“ u pjesmi „Stablo“ Bilosnić čini lûk do Afrike: „Baobab star kao Afrika / uvijek u središtu / u zori / nad grivom njezinom / Palmino sta- blo...“ Ponavljam da je vrt i dio samobitnosti našega pjesnika. Stoga razumijemo sti- hove: „Vrt je moje djetinjstvo / kolijevka u kojoj se ljuljaju preostale godine...“ („U oblicima vrta“). „Kad uđem u vrt tek sam vlat svega što nemam.“ („Sijući sjeme postao sam trava“) Svakako, transcendencija vrta očituje se u autorovu poistovjećivanju s poezijom. „U vrtu je iznikla poezija objedinjujući ljudski san. Vrt je biće poezije treperi u tišini.“ („U kuli poezije“)