Nova Istra

431 Đuro VIDMAROVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI kao uzor književnicima mlađega naraštaja, odnosno od njega bi mogli naučiti pone- što o savršenoj organizaciji vremena, jer je osim brojnih knjiga i izložbi uspio ostva- riti i ono što se naziva – boemskim životom, odnosno punom slobodom„vanjskoga“ dnevnog rasporeda. Bilosnić je u pjesništvu istraživač materinskoga jezika i njegovih literarnih do- sega. Jezik mu je oslonjen na kulturnu baštinu Zadra i njegova zaleđa, pri čemu iznimno nadahnuto, koristeći baštinu kao gradivno tkivo, stvara moderna književna zdanja i uspostavlja umjetničku vezu između hrvatskoga povijesnog prostora i cije- loga svijeta. Bilosnić je znalac i poštovatelj književnosti ruskih klasika, francuskih modernista, antičkih pisaca, iskonskog pjeva afričkih domorodaca i mudraca Da- lekoga istoka. Na toj osnovi njegov je pjesnički svjetonazor sretna simbioza na pla- netarnoj razini. Po toj širini Bilosnić je blizak velikome hrvatskom pjesniku Zlatku Tomičiću. Na primjer, Bilosnić je ušao u tajne sfere haiku poezije toliko duboko da se o njemu znade i u Japanu, kolijevci zen-budizma i haiku kao derivata ovoga religio- zno-filozofskog sustava. U našu je poeziju Bilosnić unio, spomenuto je, motive i ritam pjesničkoga iskaza afričkih naroda slijedeći Piccassovo oduševljenje izvornom umjetnošću „primitiv- nih“ etnosa. Bitne su još osobine Bilosnićeve poezije do transcendentnosti uzvišeno rodoljublje i biofilnost. U rodoljublju se nastavlja na prethodnike – sve od Petra Zoranića, no slijedeći Matoševu maksimu prema kojoj možemo biti Europejci tek ako smo vrijedni kao Hrvati. Biofilnost i domoljublje, uz sklonost transcendenciji (koja sve snažnije obasjava Bilosnićevo stvaralaštvo), oblikuju zbirku „Vrt“. Upravo po transcendentalno-medi- tativnoj razini ova se zbirka može smatrati nastavkom poznatoga i uspješnog Bilos- nićeva teksta, zbirke „Tigar“, prevedene i na engleski jezik u SAD-u. Motiv vrta, dakako, asocira na Knjigu postanka , odnosno na rajski vrt kao mjesto izvornog čovjekova obitavanja u sretnoj simbiozi s prirodom, čednošću i nevinošću. Međutim, vrtovi su i mjesta budističkoga opuštanja i meditacije. U zapadnoj hemis- feri, od antičkih vremena pa dalje, vrtovi su povezani s filozofskim razmišljanjima i meditacijama, s intimizmom odnosa prema ljepoti krajolika. U Bilosnića vrt je simbol višeslojnog uzleta. On je njegova poezija, kraj, domovina, mjesto njegove rajske čistoće. Pjesnik vrt opisuje kao harmonično susretište neba i zemlje, smrti i obnovljena života, čovjeka i Boga. Kako bi ostvario složen i zamašan cilj, Bilosnić je posegnuo za arhetipskim motivima iz svjetske književnosti, ali i za bogatstvom tradicije vlastite nacionalne književne baštine. Stoga se već prva pjesma, „Perivoj od slave“,„nastavlja“ na Petra Zoranića, jednoga od najvećih hrvatskih začinjavaca. Ko- risteći se slobodom citiranja, izrijekom se Bilosnić oslanja se na velikoga davnog