Nova Istra

429 Boris Domagoj BILETIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI že tekstove o Krleži, Ciru Giannelliju, Ivi Frangešu i Frani Čali. I ova cjelina donosi četiri priloga, kao prethodne, dakle u kvantitativnome smislu postignuta je zgodna simetrija. O vezama, recepciji i prijevodima Krleže na talijanski piše se razmjerno opsežno, „Miroslav Krleža – preko Kvarnera na Apeninski poluotok“, no indikativ- niji je jedan raniji naslov autorice Delbianco, iz 2001., „Miroslava Krležu – najpre- vođenijeg ovostoljetnog hrvatskog autora – Talijani otkrivaju među posljednjima u Europi“. Ciro Giannelli, pak, bio je jedan od najuglednijih talijanskih bizantologa i slavista prošloga stoljeća. Navodi se njegova suradnja s povjesničarem književnosti Franjom Fancevom, filologom i književnim povjesničarem Milanom Rešetarom i dr., i dug te složen put do nastanka kritičkoga i tiskanoga „Hrvatsko-dubrovačkoga misala“ (izd. Vatikanske knjižnice), za koju su činjenicu najzaslužniji upravo pre- rano preminuli Giannelli i Sante Graciotti. Lijep primjer suradnje, upoznavanja, poštivanja i razumijevanja drugog ! Tekst „Ivo Frangeš talijanist“ ukratko predstav- lja talijanistički angažman i kapacitete našega književnog povjesničara, slavista, kroatista i talijanista, rođena, što je mali kuriozum, u Trstu. I naposljetku, počast profesoru tekstom„Pitanje izvora i izvornosti u Čalinoj interpretaciji“, koja se tema izravno tiče i hrvatsko-talijanskih književnih doticaja. Pa se podsjeća na to kako Čale argumentirano „...ne prihvaća (ni) definiciju hrvatskoga petrarkizma, kakvu je u prošlosti nametala talijanska slavistika, kao tek jednoga u nizu tipičnih talijanskih književnih pokreta koji su se ponovili u Dalmaciji. Veze s Italijom bile su važne za hrvatsku renesansnu poeziju, ali talijanski utjecaj (...) nije prema Čalinu mišljenju ni njezina temeljna, a ni jedina odrednica“. Nacionalno i univerzalno, hrvatska knji- ževnost i europski kontekst..., bez osjećaja „minornosti“ raspravlja se u Čale o temi izvora i izvornosti, kao što i priliči znanstveniku koji je djelovao i ostavio dubok trag u jednoj od kontinuiranijih europskih književnosti – hrvatskoj, dakako uvijek u kontaktu i prožimanju s drugima . Knjiga„Razumjeti drugoga“ sadrži prigodni predgovor, izvori i literatura pregled- no su navedeni na koncu svake studije, uvrštena je prema kraju bibliografska bilješka s podatcima o prvome objavljivanju uvrštenih priloga, a na koncu je imensko kazalo i bilješke o autoricama. Sve u svemu, djelo je vrijedan književnopovijesni, ali jednako i komparativni, i kulturološki doprinos hrvatske kroatistike i talijanistike, domaće znanosti o knji- ževnosti općenito, sine ira et studio , naprotiv, utemeljeno, stilski dotjerano i izrazom ujednačeno, otvoreno i ničime izvanknjiževnim neopterećeno. Boris Domagoj Biletić, Rovinj