Nova Istra

419 Alvijana KLARIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU u Svetvinčentu na kraju nastavne godine. Poticaj za ovako velik pothvat objasnila je ravnateljica škole Suzana Šegota: „Vođeni mišlju da je kulturna baština svakoga kraja jedinstvena i neponovljiva, ove smo godine pokrenuli i realizirali projekt o kulturnoj baštini Roverije i okolice.“ Učenici su u monolozima i dijalozima govorili kako se nekada živjelo, što se radilo i sve vješto začinili roverskim govorom. Osim glume, učenici su priredbu obogatili pjevajući i plešući narodne pjesme i plesove iz Istre. Ljubav prema rodnoj Roveriji i njezinu govoru izrekli su sljedećim rečenicama: „Lipa naša Roverija i naš život roverski! Nećemo je zabiti kamo god pošli.“ 3. Treći je projekt naslovljen„Svati u Juršići“, a riječ je o predstavi pisanoj i uprizo- renoj na roverskome mjesnom govoru. Kate i Ive žele se vjenčati, no prije toga otac želi provjeriti je li kćer dao u prave ruke i što je Ive spreman za nju učiniti. Svatove predvodi stari svat koji mladenkinoj obitelji objašnjava da su došli „ aš da puli njih stoji jena lipa mlada golubica i da imaju šerija dela “ i traži od mladenkina oca da se „ juštaju “. Uz pratnju roženice pjeva se prikladna narodna pjesma „U Roveriji sela mala“. Svirka, ples, obred vjenčanja, darivanje mladenaca, scena s lažnim mladenka- ma, zdravica, cjenkanje, uz humor i zabavu – sve je to sadržano u predstavi koju su gledatelji s oduševljenjem gledali na prostoru ispred škole u Juršićima. Živimo u vremenu kada tek rijetki čuvaju običaje i mjesne idiome. Upravo je o takvim pojavama i tendencijama u čakavskim govorima pisao MilanMoguš još 1979. godine. Sada, nakon trideset i pet godina, stanje je gore, jer je suvremena tehnologija zamijenila slušanje šćorica naših starijih, a posljedica su toga padanje jezika i običajâ u zaborav. Upravo zbog toga valja svakodnevno njegovati kulturni identitet i raditi na njegovu očuvanju. Da taj zadatak nije nimalo lak, dobro znaju djelatnici i učenici Osnovne škole Juršići koji su svojim projektima ukazali da je kulturna baština svako- ga kraja, pa tako i Roverije, jedinstvena, neponovljiva i nenadomjestiva. Imajući uvid u opisane projekte, možemo tek zamisliti koliko je truda i rada uloženo u njihovu re- alizaciju: od konzultiranja literature, razgovorâ sa starijima, pisanja literarnih radova i scenarijâ za predstave, sve do njihova uprizorenja. Ostvarenje ideje/ideja pospješuje svijet o konačnoj svrsi, cilju: „...jačanje svijesti kod djece o važnosti/vrijednosti oču- vanja vlastite kulture i tradicije. Podučiti ih da kulturna baština pruža osjećaj pripa- danja, identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost. Ona je blago prema kojemu se svaki čovjek mora odnositi s poštovanjem“ ( Kulturna baština Roverije 2012: 8). Neka ovi projekti budu primjer i poticaj i drugima da rade na očuvanju nemate- rijalne baštine, a nama nastavnicima hrvatskoga jezika, da u nastavi primjenjujemo načelo zavičajnosti. Valja imati na umu: očuvanje jezika i običajâ neprocjenjivo je blago!