Nova Istra

410 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ sti. U sustavnom tamanjenju i ono malo štiha koji gradu daju neformalni brendovi, prepoznatljivi pojmovi. Legendarni Mađar ili neprežaljena Foška morali su (grad- ske!) poslovne prostore ‘osloboditi od osoba i stvari’. Kao i onaj, također u Fontičkoj, jedini dućančić u Puli gdje si mogao kupiti ili naručiti željeni CD ili DVD. A sve zato jer je netko bogatiji Gradu ponudio više para za te kvadrate. Grad se poseljačuje i kad kapitulira pred kokakolizacijom, kad ne čini ništa da bi građani mogli pod- miriti osnovne potrebe u gradu, a ne da za svaku sitnicu moraju putovati u šoping- centre po periferijama. A pritom bezbroj lokala u centru grada zjapi prazno jer se traže astronomske najamnine. Neki gradovi takve lokale iznajmljuju za jednu kunu, samo da se aktiviraju. Poseljačenost vidim i u tome što se konzervatore uljudno, ali odlučno ne zamoli da siđu s akademskih visina i sagledaju u kojem smo vremenu i prostoru. Da nije bilo bezrazložnog ‘seljačkog’ strahopoštovanja i poniznosti, trg pred katedralom već bi odavno krasio garni-hotel, parkirna kuća u Kandlerovoj bi radila punom parom, a trotoar na Giardinima više ne bi bio ‘greatest shit’. Čak bi u pogonu, umjesnom ili ne, već bili i Monumenti s Katarinom... Pulu najviše pose- ljačuje prosti šlamperaj... A kad se u Puli nešto i uradi, ne održava se, ne popravlja. Kao popločenje Portarate. Ili lukobran: izgrađen prije sto godina, otad ni taknut.“ (Franc Ancelj:„Poseljačivanje Pule i nezaineresiranost građana“; razgovarala: Duška Palibrk, Glas Istre , podlistak Istra plus , 17. travnja 2014.) Svaka se živost, kultura, vitalnost, aktivnost, zabava, mentalitet i duh (duhovnost i duhovitost) bilo kojega grada prepoznaje, očitava i osjeća u sveobuhvatnoj atmos- feri i osobitom (osebujnom) ozračju centra grada, na trgovima, ulicama, na tržnici, u njegovim kafićima,„oštarijama“, kavanama i restoranima (tu grad živi, baš po tome su neki gradovi poznati), prodavaonicama, buticima, kazalištima, kinima, knjiža- rama, bankama, poštama... (tu grad konzumira), jer grad ne čini, kako se prečesto nepromišljeno govori, (samo) njegova arhitektura i žitelji, već prije svega sadržajni (kvalitetni i kvantitativni) i formalni (u najmanju ruku, pristojni) odnosi među gra- đanima i malograđanima (ako odnosa nema, nema ni gradskosti), njihovim ponaša- njem među sobom i poglavito odnosom spram urbaniteta u kojem prebivaju. Pula je u tim i takvim odnosima, poradi preduge i preslojevite prošlosti (da ne načinjemo osjetljive povijesne priče), u svakom pogledu (pozitivnom, negativnom i indolent- nom), egzemplarni primjer i notorni dokaz. Zaborav je održavao egzistenciju i ne- vjerojatnu trajnost ovoga grada već tri tisuće godina, uporno, ustrajno i moćno (to mu je povijesna sudba). Sudeći prema dugovječnosti (permanentnoj starosti), ne može propasti ni nestati kolikogod to ponekad, iz raznih perspektiva davnih, proš- lih i sadašnjih razdoblja, izgledalo nužno i neophodno. Pojavom ponovno probu- đene građanske svijesti (savjesnih građana) takve mogućnosti (zasada) ne postoje. Kad smo već dotakli sociologiju grada, koju Ancelj samo mjestimice i rijetko