Nova Istra

409 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU zitivnih posljedica sanitarne intervencije u pulskom stradariju bilo je to da su neke stvari konačno opet sjele na svoje mjesto. Pa je tako i Pietro Kandler obeštećen – dobio je natrag svoju ulicu. A kakvu? Krezubu, s užasnim pročeljima, popločenjem, rasvjetom i eventualnom drugom urbanom opremom, s (većinom) neprivlačnim ili pak/čak napuštenim i zapuštenim lokalima...“ (str. 43). O politički neodlučnoj prenamjeni zgrade Admiraliteta na Rivi: „Stožerna zgra- da sretno je preživjela ratove 20. stoljeća, a u svim državama i upravama koje su se izredale nakon preminuća Austro-Ugarske služila je svrsi za koju je bila i izgrađena. A onda je, na zaprepaštenje svekolike javnosti, prošle (2006.) godine ministarstvo ratno objavilo da tu kuću više ne treba, pa će je predati civilnim vlastima. Istog trena počelo je i natezanje tih ‘civilnih vlasti’ oko toga kojoj od njih će pripasti atraktivna nekretnina (sad već znana kao ‘Admiralitet’). A taj triler, pun obrata, može se rekon- struirati po naslovima iz dnevnika Glas Istre: ‘Vojska za dva mjeseca napušta Ad- miralitet na pulskoj Rivi’ (20. 10. 2006.), ‘Unatoč objavi da MORH ustupa objekte najvećem istarskom gradu, Županija i vlada dogovorile drugačije – Pula ostala bez zgrade Admiraliteta’ (29. 1. 2007.),‘Želi li Grad zgradu Admiraliteta?’ (9. 2. 2007.), ‘Zgrada Admiraliteta predana Županiji’ (30. 9. 2007.), ‘Carina, Županija i Porezna uprava useljavaju u zgradu Zapovjedništva na pulskoj Rivi do konca iduće godine – Županijski sastanci u spomen-sobi generala Tegetthoffa’ (9. 10. 2007.)...“ (str. 175). Ili, jednostavno prometno rješenje: „Za nerješavanje mnogih u nebo vapijućih problema može se naći opravdanje, čak i razumijevanje. No nikako za činjenicu, da gradu četvrt stoljeća nije bilo dovoljno da izgradi bijednih četvrt kilometra (250 metara!) ceste koja bi spojila Kranjčevićevu i ex-Premantursku, pa sasvim bezbolno omogućila najkraći prilaz južnoj industrijskoj i lučkoj zoni... i, što je najvažnije, po- štedila ulice u strogom centru grada (uključivo jadnu Rivu) od učestalog vandalizi- ranja (kad se tu prevoze divovske željezne ploče, one redovito uništavaju prometne oznake i javnu rasvjetu, čak raspolavljaju drveće)“ (str. 259). Zaljubljenik u Pulu, Puljanin od glave (i u glavi) do pete, Franc je Ancelj svojim pulskim feljtonima, objavljenim u dobrano zrelim godinama (rođen je 1941. u slo- venskim Jesenicama, a u Pulu se doselio 1956.), postao popularan, tražen i cijenjen u svim krugovima (profesionalnim i amaterskim, službenim i alternativnim, pul- skim udrugama i institucijama), rado viđen gost na mnogim skupovima, razgovo- rima, predstavljanjima, postao je, u neku ruku,„mjerilom“ gradskosti Pule. Nesum- njivo zaslužan arhitekt i urbanist, intelektualac širokih nazora i kulture, osvijestio je u mnogih Puljana neophodnost poznavanja prošlosti grada i podizanja razine puljske urbanosti, jednako tako i raspoznavanja njezine inverzije, neurbanosti „...u nezainteresiranosti. Pa u iskompleksiranosti, u snobizmu, bahatosti, umišljenosti, nekompetentnosti, populizmu, ulizništvu, pogodovanju, nemaru, lijenosti, tromo-