Nova Istra

407 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU sigurnosti, putovanja (željeznica, ceste, parobrodi), turizma, kultu- re, umjetnosti, znanosti, sporta, zabave, razonode..., ukratko: su- vremenost i urbanost. To današnji gradski vlastodršci ne vole afirmi- rati, niti žele, iz prozirnih razloga probitaka politikantske svakodne- vice, pa dok traje... P odatak pak Lučkoga admirali- teta iz 1908. da samo 36% Puljana „neposredno ne uzdržava vojska“ i da „vojska financira 75% prihoda pulske općine“ jasno govori o pre- važnoj vojnoj sastavnici svih segme- nata života grada. Z ahvaljujući upravo napretku „militarističkoga“ emporija i s tatusu rastućega europskoga grada, Pula je zajedno sa svim razvojnim (i stihijskim) planovima akcelerirajuće urbanizacije gotovo sasvim određena vojnim identitetom – osobito tadašnjom visokom razinom kulturne građanske urbanosti! Demografska eksplozija Pule neusporediva je s razvojem stanovništva u ostalim hrvatskim i većini europskih gradova. U razdoblju od 1857. do 1910. (kad je Pula drugi po veličini hrvatski grad nakon Zagreba, a broji desetak tisuća stanovnika više od Rijeke, dva puta više od Osijeka, tri puta više od Splita, jednako toliko od Zadra...), pet najvećih hrvatskih gradova bilježe daleko manji prirast stanovništva od pulskih nevjerojatnih 1.643 posto: Zagreb 367%, Rijeka 324%, Zadar 217%, Osijek 205% i Split 197%. Blaga klima, bogata baština antičkih spomenika, muzeja (pomorski, gradski, arheološki, vojni...), srednjoeuropsko gradsko ozračje (preteže nad mediteranskim), uređeni parkovi, šetnice, lungomare, kazalište, kina, varijetei, kabarei, hoteli, bordeli, cirkusi, restorani, kavane, gostionice, kao i blizina mondena Brijunskoga otočja čine grad značajnom putničkom (iz vojnih razloga tek ograniče- no turističkom) i vojno-poslovnom odrednicom do početka Prvoga svjetskoga rata. Populacijsku i gospodarsku ekspanziju, dakako, prati i stambena izgradnja: od bi- jednih 214 zgrada 1842., puljska općina 1910. broji 6.346 suvremenih zdanja (svih vrsta), kuća s 11.294 stana, ne računajući kuće (vile) i stanove časnika i dočasnika, ne samo u i oko središta grada već i u okolnim kontradama koje se pretvaraju u (pri)gradske četvrti (Kaštanjer, Šijana, Vidikovac, Sisplac, Pragrande, Veruda, Sto- ja, Valmade, Valdebek, Veli Vrh...). Pula, dakle, trajno nosi golemi biljeg austrijskog