Nova Istra

406 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ izašli na Forum, u otvoreni „sukob“, iako su takve građanske inicijative često nemoć- ne (ako nije riječ o dobro financiranim, prepotentnim i agresivnim političkim dru- žinama) i uglavnom doprinose političkom alibiju aktualne vlasti u sveopćem zanosu demokratskoga šunda (što često zaboravljaju i jedni i drugi, i pozicija i opozicija) kao konstantna ukrasa prevrtljivoga (neo)liberalnoga kapitalističkog bludilišta. Kakogod se s kapitalizmom (ne)snalazili, očita je činjenica: nevelika se građanska masa Pule (iako još daleko od kritične) probudila iz drijemeža i pokazala neposluh (s pravom ili ne, posve je druga tema), izašla iz alkoholnih para i nikotinskoga dima gostionica, oštarija i kafića (službenih prostorija uobičajenih negodovanja i pljuvanja po baš svakoj vlasti) na svježi zrak, što je za umornu i prastaru Pulu zvonka budili- ca!, nemirni pijetao u kokošinjcu jednoumne ideesovštine. Naime, jednopartijnost/ /jednoumnost u Puli, osim kratkoga razdoblja 2001.-2005., i u cijeloj Istri – od fa- šistâ preko komunistâ do ideesovaca, za sedam godina, točnije 28. listopada 2022., obilježit će stotu obljetnicu svoga kontinuiteta. No, bitnije je i važnije naglasiti na- stale društvene mijene u gradu; naime, u Puli su se opet, nakon sedam državnih ustroja, dva rata i tri egzodusa, pojavili građani, kao prije više od stotinu godina u vrijeme austrijske, habsburške vladavine (za talijanskoga fašizma i jugoslavenskoga komunizma/socijalizma debelo su prednjačili malograđani i ruralci, poput današ- njih u shopping centrima iza Šijane), građani kao savjest grada. Ili u sadržajno dru- gačijoj interpretaciji Franca Ancelja (znači ne u spomenutom povijesnom kontekstu probuđene i pobunjene građanske urbanosti) s predstavljanja knjige: „Puležani se osjećaju kao stanovnici ovoga grada, a ne kao građani i to je ono što sam svojim pisa- njem htio promijeniti – da se građani napokon stope sa svojim gradom.“ (Boris Vin- cek: „Pulske vizure neponovljivog Franca Ancelja“, Glas Istre , 10. prosinca 2012.). Potonje uz uzgrednu (ne samo) jezičnu opasku: valjalo bi ipak razlikovati Puljane od Puležana, Ancelj govori o Puljanima (zasad većinskim stanovnicima), a Puležani su građani „stopljeni sa svojim gradom“, savjest grada. ** 2 Pula je nakon srednjovjekovna tavorenja i životarenja uokolo antičkih ruina, iz ri- barskoga mjestašca od druge polovice XIX. pa do u XX. stoljeće ponovno, kao prije dvije tisuće godina, za rimskih vremena, postala relevantan mediteranski i srednjoeu- ropski grad, stalno rastuće i razvijeno urbano i vojno-pomorsko (mornaričko) sredi- šte Carevine Austrije (Cislajtanije u Austro-Ugarskoj), glavna luka carske i kraljevske ratne mornarice, koja gradski buja u svakom pogledu. Austrija je Puli vratila život i gradskost: mogućnost zapošljavanja, poslovanja, stanovanja, školovanja, liječenja, ** Jezično pak uzevši, Puljani su svi stanovnici Pule, bez „diskriminacije“, koju jezik ne poznaje, pa tako ni hrvatski, a Puležani su isti ljudi dijalektalno i u žargonu nazvani prema talijanskome Pole- sani. ( Op. ur. )